'Dojmovi se još nisu slegli... Najsretniji bih bio da dođem ovdje u ovaj studio jednom s medaljom, da je stavim ovdje i da možemo pričati. Ovako je već druga godina poslije devetog mjesta ako se ne varam u Švedskoj, sad 11, neuspjeh definitivno. Svi smo se nadali da ćemo ući u borbe za medalje, ali nažalost, eto, nije se to dogodilo', započeo je Domagoj Duvnjak svoje gostovanje u emisiji 'Vrijeme je za rukomet' na RTL televiziji.

'U reprezentaciji je uvijek dobra atmosfera. Radilo se dobro, malo su nas te bolesti unazadile, Martinović je pet dana bio u sobi kao i Lučin, Kuzmanović završio u bolnici, to nije jednostavno. Otišli smo s dobrim osjećajem što smo pokazali protiv Španjolske. Ali to je jedna utakmica u 20 godina da nam ide sve od ruke', analizirao je Duvnjak koji je i sam priznao da pobjeda protiv Španjolske ipak nije bila mjerilo:

'Osobno sam poslije utakmice pokušavao naći način da stišamo euforiju, da imamo još dvije utakmice u grupi jer ta Austrija nije bezazlena. Vodili smo tri razlike tri minute do kraja, možda nas je poljuljao na kraju to što su nas stigli pa je možda pao malo moral. Zapitaš se je li naše pravo lice Španjolska ili Austrija, a Austrijanci su odigrali fenomenalan turnir.'

U drugom krugu naši su rukometaši izgubili od Mađarske (29:26) i Islanda (30:25).

'Izgubili smo od Mađara, nažalost ja sam se razbolio prije te utakmice i ostao u sobi pet dana. Nije lako gledati ispred laptopa, a utakmica je stvarno bila dobra. Mogla je otići na našu stranu, nažalost nije... Ali jednostavno reprezentacija ovakve kvalitete si ne smije dopustiti takve dvije utakmice. Teško je to objasniti ili naći razloge. Falilo je energije, ono što smo imali protiv Španjolaca kad je klupa bila non-stop na nogama, govor tijela je bio drugačiji. Je li došlo do umora, nesigurnosti ili na kraju krajeva i straha što moraš dobiti tu utakmicu. Hoćeš, nećeš, uvuče se fizički i psihički umor pa se teško 'vaditi'. Dečki su odmah rekli poslije Mađarske da nismo smjeli izgubiti, bila je to jedna od lošijih utakmica Mađarske na prvenstvu', kazao je Duvnjak koji će kao kapetan već za nekoliko tjedana povesti naše rukometaše u borbu za plasman na Olimpijske igre u Parizu:

'Ono što je predivno je jedno zajedništvo koje nas krasi dugi niz godina, to je ono što daje rezultate. Nažalost, ne znam gdje se nalazimo jer je ovo četvrto ili peto prvenstvo bez borbe za medalje. Nadam se da ćemo proći kvalifikacije za Olimpijske igre i dao dragi Bog da se vratimo s medaljom. Očito nešto ne funkcionira, a treba se napraviti detaljna analiza i to pitati struku. Gdje se pogriješilo i gdje smo zapeli. Nisu to ni mladi dečki, oni nemaju puno turnira iza sebe, a sigurno će im ovo pomoći za budućnost, uvijek će se moći sjetiti toga i iskustva koje su dobili. Imamo veliki zalog za budućnost počevši od dva golmana za idućih deset godina da se Hrvatska vrati tamo gdje joj je mjesto.'

Kad smo kod golmana, Kuzmanović i Mandić su bili perfektni na golu!

'Ovo je prvo prvenstvo gdje mi ne pričamo o golmanima. Na žalost oni su nam 'spašavali guzicu' na ovim utakmicama, stvarno su bili fenomenalni. Da mi je netko rekao da ćemo imati golmana s 12 obrana svaku utakmicu, rekao bih da sigurno idemo u borbu za medalje', - iskren je kapetan naše reprezentacije koja je na kraju imala rekordan broj tehničkih pogrešaka:

'Rukomet se u zadnjih nekoliko godina ubrzao, a u Bundesligi gdje ja igram se igra taj rukomet. U klubu praktički cijelu godinu treniraš s istim igračima pa imaš manje tehničkih grešaka, a ovo što smo mi radili, morate znati da smo izgubili Ivana Martinovića koji je dugi niz godina igrao s Cindrićem i Karačićem. Pa su onda došli Karačić i Srna s tek 10 dana priprema, ne znam kad su Zvone, Cindra i Klarica zajedno igrali, pa izgledaju kao početničke greške. Vodiš 18:16 protiv Islanda, sve je dobro pa napravimo takvih šest gluposti gdje igraču damo loptu u ruke, oni naprave šest kontri i ti gubiš četiri razlike.'

A nakon svega su nam se i poklopili svi rezultati, da je bilo samo malo više 'pameti i sreće' mogli smo do polufinala jer smo na kraju dobili i domaćina Njemačku 30:24 u zadnjoj utakmici.

'Moglo je više ove godine, rezultati su nam se poklopili, ne znam kad se dogodilo da se s pet bodova uđe u polufinale. Zato sam odmah rekao nakon Nijemaca da sam tužan, razočaran i ljut jer smatram da smo bolji od Njemačke i da bi oni bili u velikoj nervozi i grču pred 20.000 ljudi', kazao je Duvnjak koji se osvrnuo i na suradnju s izbornikom Goranom Perkovcem:

'Suradnja je bila korektna. Mene cijeli život vuče ona da je trener - trener. Odgovoran za cijelu ekipu, nije bilo nikakvih problema, imali smo fenomenalnu atmosferu. Da se razumijemo, ti imaš 20 igrača na pripremama, da ne ulazimo u taktiku sad, najbitnije je da smo otišli na prvenstvo kao ekipa i vratili se kao ekipa, život teče dalje.'

Kako Duvnjak gleda na izbornikove izjave kako bi 'on i Valter Matošević mogli igrati u Hrvatskoj ligi' te kako 'naši igrači moraju dodatno raditi na sebi'.

'Ne želim komentirati takve izjave jer mislim da nema smisla. Tko sam ja ovdje da komentiram izbornikove izjave? Ono što mogu komentirati je ono što se događalo na terenu. Osjećam se dobro, igram u klubu, imam super odnos s trenerom Jichom. Bilo to deset, 20 minuta, to me čini sretnim. Nadam se da mogu pomoći, ako ne igrački, onda s iskustvom', pojasnio je Duvnjak koji se nakon igračke karijere baš i ne vidi na trenerskoj poziciji:

'Ne! To me puno ljudi pita, a mislim da je to jedan od težih poslova. Imaš 16 različitih glava, svatko od igrača želi nešto drugačije i to je teško uklopiti u jedan tim. Gubiš vremena na videa, analize, daleko si od obitelji, trenutno s ovog stajališta - ne. A što se tiče ostanka u reprezentaciji, volio bih odigrati još jedne Olimpijske igre, onda ćemo vidjeti za dalje', zaključio je kapetan hrvatske reprezentacije Domagoj Duvnjak.