Nogometni zaljubljenici iz cijelog svijeta imali su prilike razgovarati s hrvatskim reprezentativcem i članom Arsenala Eduardom da Silvom na Uefinom chatu. Proslavljeni hrvatski nogometaš, nažalost, trenutačno je izvan nogometnih terena zbog ozljede prepona, no daleko od toga da nije imao što reći mnogobrojnim fanovima.

Arsenal igra vrlo atraktivan nogomet i postiže dosta pogodaka. No može li Arsenal napraviti taj iskorak, da postane najbolja momčad svijeta?

'Drag mi je taj napadački način igranja u Arsenalu. S druge strane klub je najzvučnije ime od svih, a ne neki igrač. Mišljenja sam da će strategija na terenu donijeti i trofeje.'

Kakav je osjećaj igrati u momčadi s takvim igračem kao što je Cesc Fabregas?

'Izuzetno nadaren igrač koji je zapravo, po mom sudu, izvrstan primjer za to što znači biti Arsenalov igrač - ne pokušava se izdići iznad ostalih. On dobro zna da se ne može pobijediti bez pomoći suigrača.'

Mislite li da biste mogli ostati u Arsenalu do kraja karijere?

'Arsenal je nevjerojatan klub kojem se želim odužiti za podršku koju mi daje od prvog dana otkad sam došao ovdje, kada su svi mediji stavljali upitnike pod moje ime i uspoređivali me s Thierryjem Henryjem. Zahvaljujući klubu, odlično sam primljen i nikad nisam osjećao pritisak. A ne moram posebno spominjati kako je sve izgledalo nakon što sam se onako teško ozlijedio. Jako puno dugujem klubu. No moj glavni cilj je pomoći Arsenalu osvajati trofeje i uveseliti navijače.'

Mislite li da ste napredovali od odlaska iz Dinama te ako jeste, je li to zato što vas treniraju dvojica velikih trenera – Arsene Wenger u Arsenalu te Slaven Bilić u hrvatskoj reprezentaciji?

'Jako sam napredovao pod Wengerom i Bilićem, no isto tako ulogu ima i moja želja za radom. Kad dođete u jednu takvu ligu kao što je Premiership ili kad igrate međunarodne utakmice onda morate biti u stanju odigrati na nivo koji se očekuje'.

Kakva je forma nakon što ste se oporavili od teške ozljede? Voljeli bismo vas vidjeti što prije u vrhunskoj formi.

'Radim sve što je u mojoj moći da bih bio spreman za svoj klub i reprezentaciju. Žalostan sam što sam ozlijedio prepone protiv Uniteda prošlog tjedna i što me opet neće biti na terenu, no već sad se veselim narednoj sezoni. Moj san je igrati za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu i mislim da možemo tamo napraviti dosta.'

Što vam je bilo najteže dok ste se oporavljali od ozljede te što vam je sada najveći izazov kada se pokušavate vratiti u svoju staru formu?

'Najteže je to što ne igrate nogomet. Teško je i gledati suigrače na televiziji. A sad mi je najvažnije da se fizički i tehnički vratim u formu kakva je bila prije ozljede.'

Osjećate li se jakim kao i prije ozljede?

'Mentalno da, ali psihički ima još dosta prostora za napredak.'

Je li vas je ozljeda učinila snažnijom osobom?

'Pa, shvatio sam da ne trebam obraćati pažnju na ono što ljudi govore. Sad više ne razmišljam o tome i ne želim gledati snimku starta koji me ozlijedio. Želim gledati naprijed. Strah ili previše razmišljanja o toj ozljedi neće me odvesti nigdje.'

Po čemu biste voljeli da vas pamte nakon što završite s igranjem u Arsenalu? Što biste voljeli osvojiti ili napraviti?

'Volio bih da me pamte kao člana momčadi koja je osvojila nekoliko velikih trofeja, pogotovo Ligu prvaka za kojom žude naši navijači.'

Što hrvatska reprezentacija mora napraviti da se kvalificira na Svjetsko prvenstvo?

'Osnovno je osvojiti dovoljno bodova kako bismo bili barem među osam najboljih drugoplasiranih momčadi, no opasno je misliti na taj način. Englezi su ove kvalifikacije počeli jako dobro, tako da je pred nama zadatak da ih preskočimo. Gledamo i prema Ukrajini koja za nama zaostaje tri boda i s njima igramo u lipnju te će nam to biti izuzetno važna utakmica pred gostovanje na Wembleyju.'

Kako ste se privikli na hrvatsku kulturu? Može te li objasniti što vas je potaknulo da si kažete – želim ostati ovdje i uzeti njihovo državljanstvo?

'Bila je to kombinacija raznih stvari. U Hrvatsku sam došao kao jako mlad nogometaš i još uvijek sam zahvalan ljudima kako su me primili i kako se ophode prema meni. S druge strane moja tadašnja djevojka, a sada supruga Andreja je živjela u Hrvatskoj, a i Dinamo je time dobio dodatno mjesto za stranog igrača u sastavu. Također je jedan od razloga, ali ne presudan, bio taj da sam mogao zaigrati za reprezentaciju.'