Teško je biti navijač engleske reprezentacije, predstavnika famozne koljevke nogometa. Teško je iz prvenstva u prvenstvo ponavljati ista nadanja i trpjeti konstantna razočarenja. Nije lako ni Royu Hodgsonu, iskusnom strategu kojem je cilj predvoditi reizgradnju engleskog nacionalnog tima. Hodgson je prvi čovjek nakon mnogo godina koji predvodi Engleze, a da ih tretira realno, u skladu sa stvarnom snagom tima kojeg ima na raspolaganju. Nije mu lako, jer mu ne ide lako.

Englezi na posljednjem Europskom prvenstvu su imali ideju da repriziraju način kojim je tada Chelsea osvojio naslov Lige prvaka. Defanziva kao osnovna odrednica i kontre kao način ugrožavanja protivničkog gola. Englezi su s Hodgsonom tad prvi put počeli gledati svijet s mišlju da nisu najbolji, te da plan igre treba prilagoditi realnim slabostima. Tad im nije išlo loše, ispali su na penale u četvrtfinalu od tada senzacionalno dobrih Talijana. Realnost pristupu trajao je valjda samo jedan ciklus. Na Mundijal je Roy doveo Engleze koji aktivnije gledaju na igru, koji više drže loptu u nogama i koji uzore ne vide u nekoj jako defanzivnoj momčadi. Englezi nakon dva kola imaju nula bodova.

Susret Engleza i Urugvajaca koji se sinoć igrao u Sao Paolu bio je okršaj dva tima koje je prvo kolo vrlo neugodno prodrmalo i koji su kroz ovaj susret tražili iskupljenje. Urugvajska priča malo je jednostavnija od one engleske. Njihov plan igre jednostavan je i pragmatičan, a kao konačnicu ima pakleni dvojac koji je noćas presudio i Engleskoj. Naš je General u predmundijalskoj analizi na našem blogu Urugvaj usporedio s Atletico Madridom. Obrana posložena u dvije linije od četiri, te ispred dvojac Cavani - Suarez koji igra i obranu, a u napadu zabija na sve načine. Taj dvojac na kraju je presudio Englezima, Suarez je ozdravio, proradio kad treba, te zadao smrtonosan ujed.

Urugvaj je sinoć s čak četiri izmjene bio dosta bolji nego u prvoj utakmici kad nije bilo Luisa Suareza, ali tada je protivnik bio takav da je Urugvajcima prepustio loptu i čekao grešku da zaprijeti iz kontre. Ekipa Učitelja, Oscara Tabareza, ne voli mnogo loptu, njoj ona ne treba baš previše. Više je vole prepustiti protivniku, pa onda tražiti greške i prijetiti iz tranzicije. To kod Kostarike nije prošlo, ali Englezi, sa željom da budu atraktivni i moćni, uzeli su loptu i Urugvaj je imao osnovu da se nada pozitivnom rezultatu. Greške i nelogičnosti koje su nebesko plavi večeras napravili, prije svega u nepotrebnom pretjeranom povlačenju u drugom dijelu, ali i u nekim lošijim individualnim izvedbama pojedinaca, posebno u zadnjoj liniji, ostale su u sjeni dvije bravure urugvajskog napadačkog dvojca.

Cavani i Suarez su kod prvog gola ostavili u prašini cijelu englesku defanzivu koja je sve uradila po planu i programu, ali je bila za korak kratka. Drugi gol bio je još bolniji. Jednu ispucanu loptu od Muslere kapetan Gerrard glavom je prenio idealno u for Suarezu koji je u maniri serijskog ubojice još jednom u crno zavio nadanja navijača Engleske. Steven Gerrard je ove sezone nažalost na dobrom putu postati još jedan engleski igrač kojem će radikalne greške potpuno obilježiti karijeru.
Urugvaj nakon ove pobjede sve drži u svojim rukama i od ovog Mundijala može očekivati sva čuda. Čudo treba Englezima da prođu dalje, a čuda se baš i ne dešavaju često. Loši smo skoro kao Španjolska, napisao je Gary Lineker.

Suareza se bojali, od Suareza nastradali, to bi bio rezime. Englezi i danas na papiru djeluju jako i simpatično, samo je problem kad papir treba realizirati. Iskreno i nisu djelovali loše. Onako posloženi vuku te da pomisliš kako žele biti kao Rodgersov Liverpool. Vidljiv romb u sredini, a u njemu Gerrard i Henderson, ispred Sterling i Sturridge, na desnom beku Glen Johnson. Uz njih još i cijela niska provjerenih klupskih igračkih klasa iz Premier lige.I gdje je problem? Problem je što Luis Suarez nije Englez, već Urugvajac. Kao u filmu 'Neki to vole vruće', kad u završnoj sceni Joe E. Brown komentira Jacka Lemmona riječima: 'Nitko nije savršen'.