Velike igrače danas se rijetko čuva "posebnim čuvarom", "policajcem" ili flasterom. Razlog je taj što uglavnom posjeduju kvalitetu da lažnim kretanjem ili igrom s loptom u nogama stvore višak čime ekipa koja je postavila flaster xy puta tokom utakmice izgubi igrača u defenzivnoj koncepciji i rotacijama, a rijetko tko trenira spreman na veliki broj takvih rošada. Kod Kramarića, stvari nisu toliko crno-bijele.

U slučaju da Dinamo uspije potisnuti Rijeku dublje na njihovu polovicu, Rijeki će jako trebati njegova playmkerska mogućnost u tranziciji, a Dinamova zadnja linija ima pristojne fizičke karakteristike da ga izolira u 2 na 1 situacijama i onemogući mu da iskontrolira loptu. S druge strane, takav pristup morao bi se modificirati ukoliko on bude igrač između linija, a Rijeka bude imala krila koja će u trenutku kada on dobije loptu napadati dubinu terena i iskorištavati Dinamovu nesposobnost branjenja takve lopte, što je koristila i taktički vrlo priprosta Astra. U takvim slučajevima, Dinamo će morati povući malo dublju i agresivniju zonu u kojoj bi Ademi ili Vukojević preuzimali Kramarića a zadnja linija držala svoj raspored i pazila na zadnji pas.

Što je ključno u ovom dvoboju?

S Dinamove strane, mislim da će to sposobnost kvalitetnog pozicioniranja u fazi napada - pritom mislim na sposobnost da produže fazu napada, presele fokus igre na Rijekinu polovicu i potisnu Rijekina krila, koja su im "ventili" za tranziciju daleko od svojeg gola. Za to će trebati mnogo kretnje bez lopte prednje trojke, kojom bi se okoristili Antolić i Brozović i na krilnim međuprostorima primali loptu i djelovali kao spojke između početne i završne faze napada. Soudanijevi ulasci u sredinu trebali bi u tom slučaju natjerati Rijekinog beka da se uvuče i otvori prostor Pintu uz liniju. Osim toga, Henriquez za razliku od Čopa pokazuje naznake i sposobnosti da se povuče dublje po loptu i pomogne u organizaciji napada, makar kao mantinela i u neiskorištavanju toga leži dobar dio Dinamovih ofenzivnih tegoba.

Mislim da će Rijeka pokušati s receptom iz Europske lige, gdje je Moises (ili njegova zamjena) zadužen za markiranje protivničkog organizatora igre (ovdje bi to, čisto geometrijski, bio Ademi ili Vukojević), pa Dinamo lako može upasti u zamku da ih ostatak vezne linije gostiju presingom uguši, budući da nemaju brojčanu prednost (Jajalo - Antolić, Močinić - Brozović), stoga će svaka rotacija koja izaziva pretumbacije kod suparnika i donosi igrača viška u sredini terena omogućiti Dinamu da nametne ritam kakav mu paše.

Sa strane gostiju, očekujem iskorištavanje Dinamove rak-rane na desnoj strani obrane, gdje suparnik često koristi da Pinto nema dobru zaštitu oko sebe (Soudani se isključi u fazi obrane prečesto, Brozović ofenzivno luta pa nije uvijek blizu za braniti pristup u prostor ispred Pinta), pa očekujem fokus napada preko Sharbinija koji bi mogao driblingom raditi nered ukoliko mu se otvori prostor. I jasno, koristiti dolazak lijevog beka iz drugog plana za 2 vs 1 situacije. Dinamo se protiv ovog najbolje brani zapravo - napadom. Strpljivim rotacijama i posjedu u kojem se ne sili potez i ne gube bezvezne lopte, u kojima oni diktiraju kako će se Rijeka postaviti a ne obratno - u tom slučaju, imat će dovoljno velik broj igrača oko lopte da onemoguće razvoj ovakvih opasnih situacija. Soudani se mora aktivirati u fazi obrane, i kod njega je to stvar skoro isključivo voljnog momenta.

Volio bih vidjeti i da Kek koristi Kramarića između linija, jer ideja je da ti je najplemenitiji igrač, onaj koji svaki napad učini malo boljim - najčešće na lopti. Dinamo teško preuzima igrače između linija i bit će vrlo zeznuto braniti im taj manevar ukoliko se ne budu na vrijeme povukli u gusti blok ispred obrane.

Od Rijeke očekujem standardne postavke, Kek i nije poznat po promjenama. Zona s dvije agresivne linije (Kramarića bih štedio na konto povećanih zadaća u izgradnji napada), koji se u određenim periodima utakmice pretvaraju u presing kojim se suparnika nastoji izbaciti iz ritma. Ulove li Dinamo na krivoj frekvenciji (a svatko je to dosad napravio barem 2-3 puta na utakmici), imat će šanse i bez prevelike igre, posebno ukoliko budu ciljali kadrovski, brzim igračem napadati prostor iza leđa Šimunoviću, što bi mladom stoperu stavilo dodatni teret na leđa.

Rijeka nije danas lošija ekipa od Dinama, koliko jasnu ideju budu imali i vjerovali u nju, toliko će si igrom omogućiti. Nije to velika filozofija, ali u nogometu je ono najjednostavnije ujedno i najteže. Bar tako kaže veliki Cruijff. A Dinamo, tko zna što od njih očekivati. Možda, kao na Kantridi, 2-3 individualna bljeska iznude pobjedu na "silu" i "klasu" Fernadesa ili Soudanija, a možda konačno odluče i zaigrati. Njihovi problemi u obrani su bolno očiti jer se jako osjeti na gol-razlici u Europi, ali faza obrane uvijek je uvjetovana onime kako igraš u napadu. A Dinamo tu luta - niti se dovoljno kreće da zadrži loptu kroz duži period, niti igra dovoljno "talijanski" da ima uvijek 5 ili 6 igrača iza lopte, pa stignu popraviti stvari sve i da ju izgube. Sve u svemu, uz malo pogodniji sudački kriterij koji će dozvoljavat agresivniju igru, Rijeka itekako ima šansu. Hoće li ju iskoristiti ili opet nestati s terena i pasti bez ispaljenog hica, vidjet ćemo vrlo skoro.