Alen Halilović ne odlazi ni u Englesku, ni u Njemačku, ni u Španjolsku – nego u Ukrajinu. Točnije, u Šahtar: pregovori su već u uznapredovaloj fazi, a ključnu ulogu u uvjeravanju 'novog Modrića' i njegovog oca igra Darijo Srna, kapetan ukrajinskog prvaka i hrvatske reprezentacije. Stoke City želi ojačati napad, pa je ponudio Wolfsburgu tri milijuna eura za Ivicu Olića. Veteran je ove sezone u odličnoj formi, ali ugovor mu istječe u lipnju i za Wolfsburg (koji, kao što znamo, ozbiljno radi na dovođenju Bafetimbija Gomisa iz Lyona..) ovo je posljednja prilika da nešto na Oliću zaradi. Chelsea dovodi Maria Balotellija iz Milana za 25 milijuna funti.

Ovo su samo tri primjera 'vijesti' koje je netko negdje u internetskim bespućima objavio u posljednja dva ili tri dana. Vjerujete li da u ijednoj od njih ima barem zrnce istine?

Možda i ima, tko će ga znati. Glasine o transferima omiljena su razbibriga milijuna nogometnih fanova diljem svijeta, osobito u vrijeme prijelaznih rokova, kad je utakmica bitno manje nego u ostatku sezone, ali je zato puno više vremena i prostora za nagađanja i spekulacije. Neki su pratitelji nogometnih zbivanja izrazito benevolentni prema tome, jer glasine prije svega shvaćaju kao bezazlenu zabavu i raspirivanje mašte; druge jako ljuti to što su mediji tako 'neprofesionalni' i 'neetični' da objavljuju neprovjerene informacije pa će stoga oštro prosvjedovati u komentarima ispod teksta i započeti raspravu koja ubrzo skreće na neke sasvim druge teme (u hrvatskom slučaju, gotovo uvijek na partizane, ustaše i četnike).

Treći, a takvih je zapravo i najviše, vjerovat će u gotovo sve što im mediji serviraju. Barem, onako, pomalo. Pogotovo ako je priča dovoljno atraktivna i ima logično opravdanje te ako izvor koji se citira zvuči respektabilno.

U utorak je velika većina relevantnih medija u Hrvatskoj objavila priču o tome kako Arsene Wenger želi vratiti Eduarda na Emirates. Kao izvor se citira portal Sports Direct News – zvuči dosta respektabilno, zar ne. No Sports Direct je najveći lanac dućana sportske opreme u Britaniji pa kao takav jača svoj imidž portalom s vijestima iz sporta. I tako se neki mladac koji pišući ondje zarađuje džeparac (ili tek 'stječući iskustvo', jer neplaćeno stažiranje je u zadnje vrijeme vrlo rašireno u Britaniji) osvrne na Walcottovu ozljedu i pita se hoće li Wenger dovesti nekoga da amortizira taj nedostatak...

Mladić je talentiran i razmišlja logički pa zaključuje da bi 'jedna opcija mogla biti povratak Eduarda'. Njegovom se uredniku to sviđa, jer nigdje još nije vidio tu spekulaciju pa priči lijepi oznaku 'ekskluzivno'. Možda je realan utjecaj portala u zemlji ravan nuli, ali barem netko od onih koji su tih dana u SD dućanu kupili novu trenirku ili loptu za pilates otići će na stranicu i vidjeti tu oznaku, a mnogi još rado pamte Dudua i suosjećaju s njim zbog strašne ozljede koja ga je snašla i spriječila da se potpuno dokaže u Arsenalu...

No internet je čudnovata stvar: do članka guglanjem dolazi netko iz hrvatskih medija i piše vijest, a njegov urednik već je jako uzbuđen zbog priče koju još nitko u zemlji nije objavio. Priča iznenada dobiva dimenziju 'bombe s Otoka', a pomno odabranim epitetima (i izostavljanjem nekih manje atraktivnih) ispada skoro kao da Wenger u očaju vapi za hrvatskim reprezentativcem i da cijela Engleska bruji o njegovu povratku. Uskoro 'vijest' preuzimaju i drugi portali – neki, doduše, uz manju ili veću dozu skepse.

Sljedeći bi korak bio da informaciju iz hrvatskih medija preuzmu britanski tabloidi. Oni na Twitteru prate lokalne novinare, drže stažiste zadužene za surfanje po stranim portalima koji njihove vijesti provlače kroz Google Translate, a poneki britanski novinari imaju i 'doušnike' u stranim zemljama, koji im šalju prevedene citate i ubiru svoj postotak od objavljenog. Jednom kad otočki tabloidi to objave, hrvatski će mediji citirati njih i još pojačati priču.

Međutim, u ovom se slučaju to neće dogoditi – iz dva razloga. Prvo, zato što hrvatski mediji listom kao izvor navode SD News (profesionalno, ali kontraproduktivno od njih), koji baš nitko u Britaniji ne shvaća ozbiljno. Drugo, zato što je jedan od najutjecajnijih blogova objavio genezu cijele priče pa bi bilo smiješno na njoj ustrajati.

Još istog dana kao i 'vijest' o Eduardovu povratku u Arsenal, jedan je renomirani domaći portal objavio i informaciju o tome kako David Moyes želi dovesti Ivana Perišića na Old Trafford. Zar stvarno? Perišića? U Manchester United? Citiran je blog Caught Offside, poznat gotovo isključivo po tome što skuplja glasine o transferima iz svih mogućih izvora i neselektivno ih objavljuje za zabavu svojih posjetitelja. Baš taj je blog dosad jedini u Britaniji preuzeo vijest SD Newsa o Eduardu.

Ponekad glasine o transferima krenu i lokalno. Prošloga ljeta jedne su hrvatske dnevne novine objavile jako neuvjerljivu i ni na čemu zasnovanu spekulaciju o prelasku jednog reprezentativca u engleski klub. Britanski tabloidi došli su do te 'informacije' nekim od gore navedenih načina i objavili je kao svoju 'ekskluzivu', a onda su isti ti hrvatski mediji citirali njih (zapravo sami sebe), čime je sve dobilo na težini. Naravno, ništa od toga nije bilo istina.

Fascinantno je to koliko Hrvati polažu na mišljenje ili izvješća stranih medija. Kad je prije kojih godinu dana posvuda u nas objavljeno kako je 'renomirani portal Goal.com' proglasio Alena Halilovića najboljim igračem na svijetu mlađim od 17 godina, čak je i naš bivši izbornik Štimac javno rekao kako je Alen 'i službeno najbolji svjetski igrač u svojoj dobnoj kategoriji'.

Taj je izbor zapravo objavljen samo na talijanskoj verziji Goala. Nekoga će to možda šokirati, ali tu je listu sam sastavio 21-godišnjak koji ni uživo, a ni na televiziji nije gledao ni Halilovića, a ni nikojeg drugog nogometaša sa svoje liste. Naprosto je jednu večer, uz chianti i džoint, malo prosurfao internetom i vidio koji se tinejdžeri ponajviše spominju kao nogometni wunderkindi; možda se poslužio i bazom podataka računalne igrice Football Manager.

Nemojte kriviti medije zbog toga što su etički ambivalentni prema objavljivanju takvih informacija. Oni imaju svoj interes i dobro znaju da će uvijek biti dovoljno onih koje to naprosto zabavlja ili pak onih 'Štimaca' koji će u takve stvari povjerovati. Ako postoji publika za transfer-senzacije, onda će postojati i ponuda. Druga je stvar to što Hrvatska nije dovoljno veliko tržište da bi na njemu mogli opstati i sasvim 'ozbiljni' mediji koji bi objavljivali samo provjerene informacije.

Ali fascinantna je i glad publike za glasinama. Ljetos je poput bombe na Twitteru odjeknulo priznanje izvjesnog @FootballAgent49, koji je javno priznao da nije nikakav agent niti je ikada imao ikakve insajderske informacije. 'Ja sam 18-godišnjak koji je sve vas lakovjerne idiote puna dva mjeseca zavaravao lažnim pričama', napisao je. Čovjek je u tom razdoblju skupio 43 tisuće 'followera' (među njima i BBC, Guardian, Sky News, FA...), iako se njegova predviđanja gotovo nikad nisu ostvarila. Usput je razotkrio i nekoliko drugih lažnih Twitter-izvora koji su bili citirani u medijima.

Jedino što je taj lažni agent pogodio bila je priča o Falcaovom prelasku u Monaco – do čega je logikom mogao doći i svatko drugi tko je bio dovoljno informiran. Možda je bilo malo istine i u tome da je Real Madrid nudio Spursima Kaku u sklopu dogovora za prelazak Luke Modrića.

No u njegovu izvještavanju nije bilo ničega bitno drugačijeg od onoga što rade mnogi 'ozbiljni' mediji, a upijaju njihovi čitatelji, posjetitelji, slušatelji i gledatelji, ovisni o transfer-glasinama. Znate kako kaže ona stara: i ćorava koka ubode pokoje zrno.