Ako je netko u Sočiju reafirmirao stari olimpijski moto 'Važno je sudjelovati', onda je to jamajčanski dvojac u bobu Winston Watts - Marvin Dixon. U sve tri vožnje bili su prvi odostraga, ali su u cilj ulijetali uz reakcije tribina kao da su ulovili zlato
'Dobio sam oko 2000 zahtjeva za prijateljstvo na društvenoj mreži', kazao je Dixon za tportal.hr netom nakon zadnje utrke, poslije koje su momci i zaplesali, domahivali oduševljenoj ruskoj publici i povremeno urlali od smijeha u kamere.
Zastave s likom Boba Marleyja vijorile su se te večeri na obroncima Kavkaza: prvi put nakon 12 godina jamajčanski entuzijasti uspjeli su ne samo ispuniti olimpijsku normu, nego i prikupiti novčana sredstva - i to u zadnji tren - da se pojave na Olimpijskim Igrama.
Priča kaže da su u potrazi za novcem bezuspješno obijali vrata jamajčanskih institucija - da su probali čak i kod najpoznatijeg živućeg im sunarodnjaka Usaina Bolta, no on im nije odgovorio. Na kraju su ih izvukli građani sitnim donacijama koje su dogurale do cifre od potrebnih 80 tisuća.
Nema sumnje da je popularnost Jamajčana u Sočiju plod 'Ledene staze', poznate američke komedije o prvom jamajčanskom bob četvercu na ZOI-ju 1988. u Calgaryju.
'To je vrlo lijep film i otvorio nam je toliko prostora, ali mnogi ga ljudi pogledaju i onda nas vide kao lakrdijaše. Mi se ne šalimo - ozbiljni smo natjecatelji', poručio je ranije 46-godišnji Watts, stariji dio tandema koji je nastupio i u jamajčanskom četverosjedu na Igrama 1994. i 1998. godine te u dvosjedu 2002.
'Ne pravdamo se, ali stvari se nisu odvijale onako kako smo željeli. No došli smo ovamo da se natječemo najbolje što možemo i da pokažemo svijetu da smo još živi', kazao je tada Watts.
Treću utrku završili su sa 6.50 sekundi zaostatka za pobjedničkim ruskim tandemom Zubkov-Voevoda. Nisu izborili odlučujuću četvrtu vožnju, ali im je to omogućilo da se prije početka finalne vožnje pozdrave s publikom uz mnogo emocija. Dio njih poslali su i Hrvatskoj (više u videoprilogu)...