Sredina sezone i kraj godišnjih odmora u oktanskom cirkusu su nešto što svaki pasionirani ljubitelj Formule 1 željno iščekuje. Ponovo će adrenalin kolati žilama jer, htjeli mi to priznati ili ne, svi mi veliki muškarci ljubomorni smo dječaci koji bi to bolje i brže od profesionalnih pilota današnjice.

I tako je stigla Spa, belgijska ljepotica, utrka nad utrkama kalendara i udarila realnošću istom snagom kao udes koji se desio na početku utrke.

Zaboravimo sad favoriziranje vozača, momčadi i navijačke strasti te pokušajmo hladno analizirati što nam FIA nudi kao svoj najuzbudljiviji sport današnjice.

Sjećate li se ijedne utrke u zadnje vrijeme koja nije prošla bez kazne za kojeg vozača? Kažnjava se svaki dodir. Svaki duel koji imalo 'smrdi' na žestinu analizira se i stavlja pod povećalo. Svaki se okretaj volana propituje.

Ono što današnja Formula 1 nudi je strepnja je li vozač ispravno postupio. Možda i nije trebao pretjecati, možda se trebao zadovoljiti lošijim mjestom ne riskirajući sankcije? Očito, tako FIA želi da razmišljamo jer pogled u prošlost nam nudi pregršt opasnih pretjecanja i vrlo dvojbenih vozačkih situacija koje bi današnja pravila pojela u žestini sankcija dok su se onda gledala kao trkači incident.

Pogledajmo samo situaciju na startu u Spa Francorchampsa, gdje je Romain Grosjean svojom nepažnjom izazvao bliski kontakt sa Hamiltonom. Nakon toga oboje gube kontrolu nad bolidima i svi ostali postaju čunjevi za kuglanje dok najveća kolateralna žrtva postaje Alonso. Rezultat? Romain ostaje kratak za utrku u Italiji zbog zabrane!

Ovakvih smo sudara u povijesti istog sporta vidjeli bezbroj. I nitko nije kažnjen. Vratite se samo u 1998. godinu na istu stazu te pogledajte za što je David Coulthard zaslužan.

Ne zalažemo se za vožnju u kojoj će netko izgubiti život, ali realnost nam kaže da je moto sport opasan. Isto kao i boks u kojem nećemo očekivati da sudac zabranjuje udarce jer su možebitno opasni ili pak presudi kaznu od primanja pet ili deset udaraca bez obrane koje možemo usporediti sa kaznama iz kvalifikacija koje se odražavaju na startni poredak.

Treniranje strogoće u konačnici dovodi do manje pretjecanja. A nije li pretjecanje smisao ovog sporta?

Sad će neki reći da je statistički, pretjecanja više nego prošlih sezona. Zar ne shvaćaju gdje se to dešava? U tzv. DRS zonama koje omogućuju da jedan bolid postane superiorniji naspram onog ispred što u konačnici znači da će vam FIA reći ne samo kako, nego i gdje morate pretjecati.

Nakon svega, priznajte koji su vam najuzbudljiviji dijelovi utrke? Vjerujemo da će se većina složiti u tvrdnji da govorimo o početku i kraju.

Kraj utrke, ovih godina, ne uvjetuje aerodinamika, motor ili vozačka sposobnost nego ono na što momčadi najmanje mogu utjecati. Gume su toliko potrošne da performanse inače najbržih bolida drastično padaju te postaju laka meta za sve ostale na novijim gumama.

Start utrke ipak ostaje ono najuzbudljivije što nam se nudi. Ali ni to ne bi moglo ostati tako jer se zbog sigurnosti već razmišlja o 'letećem startu' kao u američkim serijama.

Formula 1 postaje umjetno napuhani balon koji ima sve manje veze sa sportom i natjecanjem najboljih vozača. Uostalom, koliko sportova postoji u kojima nakon samog događaja ne možete sa sigurnošću reći tko je pobjednik?