Rusija je bila na pragu okončanja španjolske dominacije u futsalu. Do 35 sekundi prije kraja utakmice vodila je pogotkom Brazilca Pule i luđačkim entuzijazmom branila se s jednim, pa i dva igrača manje.

Zaista je momčad koja je prethodno izbacila Srbiju i Hrvatsku tek nijansa dijelila od zlatne medalje, ali Španjolska nije bez razloga neporažena u nevjerojatnih 105 utakmica u nizu.

Golemi pritisak 35 sekundi prije kraja uz dozu sreće (odbijanac) u produžetak je pretvorio Sergio Lozano, koji je u dodanom vremenu zabio i odlučujući gol utakmice. U posljednjoj sekundi finala sasvim nevažan, a opet sigurno jako drag gol za konačnih 3:1 zabio je Kike.

Dvoboj sve do zadnje minute uopće nije bio atraktivan. Prevladavala je šahovska bitka dvojice izbornika i igra do maksimuma opterećena izbjegavanjem rizika. Kako finalu i priliči. U to vrijeme više od 10.000 ljudi u Areni 'igralo' je svoju utakmicu. Slavili su svaku minutu odmora, uživajući u točkama atraktivnih plesačica, povremeno su i navijali za Ruse, pa Hrvate, pa malo i Španjolce... Organizirali su valove, 'driblali' redare zalutalim loptama kojima su se dodavali po čitavoj tribini. Veseo ugođaj na velikom sportskom događaju i točka na 'i' natjecanja na kojem su splitska i zagrebačka publika srušile sve rekorde gledanosti na futsal eurima te pokazale da znaju cijeniti pravo natjecanje neopterećeno korupcijom i napuhanim zvijezdama.