Kanađanin je u dresu belgijskog kluba od srpnja 2024. godine, te je u 34 utakmice zabio 19 golova i upisao pet asistencija.

Uz hrvatskog reprezentativca Franju Ivanovića, Promise David najefikasniji je igrač momčadi. No, malo je poznato da je Davide, koji ima i nigerijske korijene, dio karijere proveo u Zagrebu igrajući za niželigaša, NK Trnje.

Nažalost, iz tog perioda pamti i ružne trenutke, koje je pak putem medija prenio javnosti.

'Osjećao sam se kao da svaki dan igram na Bernabéuu. Igrati nogomet u Europi bio mi je san. A tatina Visa kartica bila je od velike pomoći. No, ponekad je bilo stvarno teško. U Hrvatskoj su mi se dogodile stvari o kojima se nisam usudio pričati svojim roditeljima', otkrio je.

Smještaj mu nije bio dostojan ni minimalnih standarda.

'Nisam imao pravi stan. Jednom me suigrač pitao može li doći kod mene. Rekao sam 'ne', jer sam se sramio toga gdje živim. Pratio me potajno, i kad je vidio gdje sam – sve mu je bilo jasno. Stanovao sam iznad auto-salona, na drugom katu. Nisam imao ni krevet, samo tuš. Taj suigrač mi je tada rekao da mogu preseliti kod njega'.

Unatoč svemu, danas s odmakom kaže kako je to razdoblje bilo presudno za njegov osobni razvoj:

'Vrijeme provedeno u Hrvatskoj naučilo me mnogo. Životne lekcije koje ne možeš naučiti iz knjiga. Ali najvažnije od svega – naučio sam kako ustrajati'.

Kanadski napadač nigerijskog porijekla potom se dotaknuo i najmračnijeg dijela svog boravka u Hrvatskoj – rasizma koji je doživio od tadašnjeg trenera.

'Odakle da počnem? Taj čovjek jednostavno nije želio crnce, ni Afrikance, u svojoj momčadi. Isprva to nisam ni primijetio, ali s vremenom sam shvatio. Tijekom treninga, kada bismo igrali međusobne utakmice, ja sam bio jedini koji je morao dodatno trčati krugove oko igrališta'.

'Tek mjesec dana kasnije suigrači su mi preveli što je vikao na treningu. Nisu mi htjeli prije reći jer su znali da je užasno. Rekao je nešto poput: 'Ne daj Bože da ikad uvedem crnca u svoju ekipu'. Kako netko uopće može tako razmišljati?'

Zbog toga je vraćen u omladinski pogon, ali upravo tamo pronašao je novu nadu.

'Tamo sam ponovno osjetio radost igre. Bio je to blagoslov u prerušavanju. Stekao sam prijatelje, trener je vjerovao u mene, iako je jedva govorio engleski'.

Preokret je došao kada je Rajko Vidović postao trener prve momčadi.

'Dao mi je priliku. U svojoj prvoj utakmici ušao sam s klupe i odmah zabio gol. Bio je to najveći je*eni trenutak mog života. Osjećao sam se kao da sam se osvetio za sve što sam prošao'.

Promise je nakon toga otišao u američku Tulsu, pa preko malteških klubova, zaigrao u estonskom Kaljuu, da bi u Union SG stigao u srpnju 2024. godine.