Nakon što je Hajduk porazom od AEK-a praktički ostao bez trofeja u jubilarnoj sezoni, u kojoj bijeli slave 100. rođendan, jedino preostalo pitanje koje danas zanima njihove navijače je - što i kako dalje. Kojim smjerom krenuti u budućnost, jer je jasno da trenutna situacija ne zadovoljava nikoga.

Istina, teško je bilo vjerovati da bijeli mogu izboriti prolazak u Europskoj ligi, objektivno trebaju biti sretni što su u nju uopće i ušli, no Kup i prvenstvo uvijek se nameću kao minimalni ciljevi. Vjerojatno ne postoji navijač Hajduka koji će se pomiriti s činjenicom da njegov klub gleda u leđa Dinamu već pet godina. Drugo je pitanje kako tome doskočiti. Izvjesno je da je Dinamo i financijski i logistički barem korak ispred najvećeg rivala, a iskustva iz povijesti pokazala su da se utrka s Dinamom za preskupa pojačanja nikad nije isplatila.

Ono što Hajduku jedino preostaje je oslanjanje na vlastite snage, i to na način da već sada naprave bolan rez, predvide s kojim će se sastavom krenuti u sljedeću sezonu i proljeće iskoriste za uigravanje. Takav bi zaokret značio i ozbiljne transakcije u zimskom prijelaznom roku, vjerojatni odlazaka Ibričića, Strinića i još nekih starijih igrača (Vejić, Andrić, Bulku, Ahmad Sharbini), te promociju mladih reprezentativaca, koji bi trebali biti budućnost kluba. No veliko je pitanje hoće li Hajduk imati snage već sada krenuti tim smjerom ili će Svaguša i društvo zaigrati na sigurno, pripremati najjaču postavu za utrku s 'modrim horizontom', koji im bježi sedam, čini se, nedostižnih bodova.