Autor teksta analitičar je s portala Tribina.hr pod nazivom Losovius, čiju briljantnu analizu prenosimo u cijelosti:

'Kada bi me netko tko nije gledao utakmicu pitao što da pogleda, koje trenutke; golove, prilike ili situacije – rekao bih mu da to jednostavno nije potrebno, da će mu sasvim dovoljna biti jedna minuta susreta kako bi shvatio o čemu je na terenu bilo riječ. Dakle, dovoljno bi bilo pogledati što se događalo tijekom 74. minute ovog susreta, kada su zagrebački plavi dečki već gubili velikom razlikom, ali nekoliko događaja tijekom te minute dovoljni su da bi simbolički označili cijeli susret.

Protagonist priče zagrebački je 'talisman' Alen Halilović, momak koji ima čast da ga većina svjetski poznatih nogometnih portala vidi kao možda najtalentiranijeg igrača generacije, i koji bi, da je situacija ponešto drugačija, mogao i trebao biti predvodnik nove plave generacije, netko tko nekoliko godina na svojim leđima može nositi Dinamove ambicije. Kako stvari stoje, on će otići prije nego li i dobije priliku da to napravi, ali to je neka druga priča.

Priču ove utakmice obilježavaju dvije njegove akcije kroz tu 74. minutu, kada je vidno prvo pokazao kako je riječ o plemenitom igraču, naredavši dva bugarska protivnika finim driblinzima i dobrom kontrolom lopte. No, kako je prolazio drugoga dao si je predugačku loptu prema naprijed pa je brzo i ostao bez nje, samo da bi tada pokušao iscenirati prekršaj kroz teatralni pad i pripadajuće valjanje po travi i držanje za potkoljenicu. Kako je Dinamo brzo osvojio loptu, tako se i Alen čudesno podigao i kao izliječen čarobnim travama ponovo tražio posjed.

Lopta mu je došla pa on iznova pokazuje dašak svoga velikog talenta, prolazi čuvara samo da bi brzo bio oboren na tlo kada je ušao u zonu koja je opasna po vrata Ludogorca. Nakon toga, poput razmaženog derišta od suca zahtijeva da se kazni protivničkog igrača, ali kako europskim sucima ne klecaju koljena pred ovakvim 'veličinama', Halilović vrlo brzo biva počašćen žutim kartonom. Adekvatna kazna za takvu reakciju i 'mala matura' za Alena, koji mora naučiti kako se ponašati na europskim terenima.

No, da bi stvar bila bolja, a ta se situcija u prijenosu vidjela samo na kratki trenutak – Alen Halilović prije izvođenja slobodnog udarca pokušava izvesti poznati 'hračak', ali niti tom tehnikom ne barata suvereno, pa si pljuje ravno posred dresa! Iako je bilo riječ o nehotičnoj akciji, ona je bila savršeni kraj za tu minutu nogometog ogledala, koje u potpunosti dočarava ono što je i Dinamo pokazao ove večeri u Bugarskoj.

Prva scena: baš kao i Alen Halilović, i ostali su Dinamovi igrači 'znalci', nogometaši koji vidno znaju proći jedan na jedan, koji znaju i podvaliti loptu, koji su, što bi se reklo – 'španeri'. Mogu proći jednog, pa čak i dva igrača, ali nakon toga uvijek im nedostaje 'ono nešto', uvijek ostaju korak kratki, i umjesto da uče na svojim pogreškama, padaju tik pred ciljem, misleći da je netko drugi za to kriv, a ne oni sami.

Druga scena: kao i Alen Halilović, Dinamovi igrači ne snalaze se na europskim terenima. Možda ne protestiraju kod sudaca, ali nedostaje im ono što je kod ove reakcije nedostajalo i Alenu, a jednom se riječju zove – profesionalnost! Može se naći hrpa razloga zbog koje Dinamova obrana ne funkcionira, od nepovezanosti linija do nedovoljno uigranih prekida ili nedostatka obavezne igre, ali svi ti elementi spadaju u doseg pojma profesionalizam. A to je ono što sada već kronično nedostaje ovoj momčadi, to je ono zbog čega danas nisu u Ligi prvaka, i to je ono zbog čega sve momčadi Lige 10 sve više uviđaju da imaju šansu doći do titule prvaka.

Treća scena: baš kao i Alen Halilović, većina igrača Dinama kao da nehotice pljuje na vlastiti dres. I uopće nije problem u zalaganju, nedostatku trke ili volje ili želje. Sve to smo mogli vidjeti kod dobrog dijela Dinamovih igrača, ali ono što nismo mogli vidjeti je razina nogometa koja bi ih mogla kvalificirati kao profesionalne igrače, i još više, ono što bi značilo da nisu tek grupa 'španera' koji su se u nedjelju popodne našli kako bi odigrali 'hakl', već da su ono što trebaju biti – profesionalna, uigrana nogometna momčad.

Cijelu analizu pročitajte OVDJE.