Vaučerizacija, represivni aparat, pravna država, močvara, ljudska prava, nasilje, životinjska farma, prodavanje magle. To su samo neki od izraza koji dominiraju najavama najvećeg i jedinog pravog hrvatskog derbija. Mislite li da bi netko neupućen ijedan od njih mogao onako 'na prvu' povezati s nogometom?

Sve najave na MAXtv-u potražite OVDJE

Pred susret Dinama i Hajduka sutra u Maksimiru, samo bod razdvaja vječite rivale. Domaćini žele okrenuti novu stranicu nakon još jednog, tko više zna kojeg, kraha projekta 'atomskog' Dinama i mobilizirati ostatke razbijene vojske; gosti još od početka sezone pokušavaju iskoristiti koheziju koja se na dugom i neizvjesnom putu ozdravljenja kluba stvorila između momčadi, uprave i navijača.

Ovi drugi bi usto htjeli igrati dobar i moderan nogomet u kojem je momčad više od pukog zbroja pojedinačnih kvaliteta, što im s postojećim kadrom uspijeva tek na 'refule', iako su posljednji put izgubili još prije tri mjeseca. Ovi prvi zapravo jedino traže način kako da njihova momčad ne bude bitno slabija od zbroja kvaliteta pojedinaca – jer već i to bi im trebalo biti više nego dovoljno za osvajanje domaće lige.

No o tim se stvarima govori i piše tek na marginama medijskog i javnog prostora. Nema baš ni predviđanja hoće li Tudor opet postaviti formaciju 3-5-2 te kako će mu se suprotstaviti 'trio fantastikus' Mamić-Krznar-Cvitanović. Koji će od ozlijeđenih igrača najviše nedostajati, hoće li Dinamu odmaranje ključnih igrača u Odesi biti prednost ili nedostatak, hoće li Hajduk moći iskoristiti slabosti modrih u prekidima? Što bi moglo presuditi i gdje će se odvijati ključne bitke tijekom utakmice? Ništa ili gotovo ništa. Ono o čemu govore najave ima vrlo malo veze sa samim nogometom.

Što je najgore, ne možete zbog toga kriviti medije ili navijački puk. Teme koje su došle u prvi plan doista su relevantne i goruće. Možemo zabijati glavu u pijesak i pretvarati se da se radi samo o utakmici, da je hrvatski nogomet samo sport, a MAXtv Prva liga samo elitno domaće klupsko natjecanje, ali svi nažalost i predobro znamo da to nije tako.

Hrvatski nogomet živi pod okupacijom i postoje ozbiljniji problemi od taktike, fizičke spreme i psihološkog stanja igrača. U tom segmentu javnog života, kao i mnogim drugima, vodi se permanentni sukob koji katkad poprima odlike gerilskog, katkad pravnog, a katkad hladnog rata između vlastodržaca i onih koji agresivno traže svoje pravo – u ovom slučaju, na nogomet. Svi znamo tko su uzurpatori, ne moramo ih spominjati imenom i time im davati još medijskog prostora koji nisu zaslužili ničime dobrim. Ne morate se slagati ni s metodama ili stavovima onih koji im se najžešće opiru, ali – kao i u svakom ratu, i u ovom je najviše nevinih žrtava.

Za sve koji ostaju postrance, uživanje u utakmici koja bi trebala biti praznik nogometa pretvorilo se u nedostižnu iluziju. Doživljaj derbija kao najboljeg što domaći klupski nogomet ima za ponuditi ukaljan je igrama, igricama, politikanstvom, represijom i nasiljem – što verbalnim, što stvarnim. Za sve one koji iz nekih – bilo entuzijastičnih bilo mazohističkih – pobuda žele gledati i pratiti Dinamo i Hajduk onako kako su to nekoć radili i kako su, najčešće ne svojom voljom, naviknuti od ranog djetinjstva, Derbi se pretvorio u travestiju – ali i ne samo derbi, nego i hrvatski nogomet u cjelini.

Mnogi se vjerojatno pitaju – treba li izabirati stranu ako nemate pretjerano veze ni s jednom s drugom? Ako samo želite uživati u nogometu, ma koliko loš bio, bez da vas jedni ili drugi u tome ugrožavaju?

No umjesto toga, upitajte se ovo: sprema li se to nekakva teroristička navijačka akcija ili makljaža koju treba pošto-poto spriječiti u ime javnog reda i mira ili građanskog morala? Pred ovaj derbi, predstavljaju li najvatreniji navijači nekakvu prijetnju za vaš način života i doživljaj nogometa? Ili se možda solidariziraju i ujedinjuju u otporu prema onima koji im žele ograničiti osnovna prava i učiniti ih građanima drugog reda zato što vole svoj klub, a ne vole one koji ih tlače i žele to glasno izraziti, bez da ih se getoizira i bez da moraju skrivati svoja navijačka obilježja kako bi bili pripušteni na tribinu među 'normalne' ljude?

Danas vas se možda ne tiče njihova borba, jer možda ih doživljavate kao strane i odbojne. No time što ostajete po strani omogućujete uzurpatorima da dođu do još veće moći, nastave ovu okupaciju i prisvajanje nogometa sebi, a ne svima nama koji u njemu žele uživati. Kao i u svakom ratu, uvijek je najviše nevinih žrtava.