Prva utakmica, koju je 48-godišnji Zagrepčanin Tomislav Mijatović vodio kao glavni trener dvostrukog prvaka Europe Anadolu Efesa, bila je ona u elitnoj Euroligi protiv Milana i legendarnog Ettorea Messine. Praktički preko noći Mijatović - koji je do ljeta učio od legendarnog Ergina Atamana - postao je hit jer se momčad vratila starim navikama. Pobjedama!

Momčad je sjajno reagirala na promjenu trenera nakon što je smijenjen Erdem Can. Čini se da je tzv. šok terapija upalila?

'Da, sve se dogodilo potpuno neočekivano. S čelnicima kluba sam dogovorio da idem iz dana u dana, utakmicu po utakmicu. Uoči utakmice protiv Milana dobio sam upute da pripremim momčad i mobiliziram igrače. I ispalo je sjajno. Nakon 13,5 godina imam takav odnos s čelnicima kluba da ću napraviti ono što mi kažu. Baš sve, od dodavanja lopti igraču na treningu do vođenja prve momčadi. Eto, to možda zvuči holivudski, ali ja radim ono što od mene traže šefovi jer imam osjećaj pripadnosti i obveze', kazao je za tportal Mijatović, stanovnik Istanbula od 2010. godine, kad se u Efes preselio iz Cibone kao pomoćnik Velimira Perasovića.

Nakon euroligaške pobjede uslijedila je i pobjeda u turskom prvenstvu te odmah nakon toga priprema za Maccabi u Euroligi. Ritam je surov, ali na to ste navikli. Ipak ste bili pomoćni trener u Efesu 13,5 godina.

'Osjećaj je isti kao i prije moje prve utakmice. S čelnicima kluba sam dogovorio da idemo utakmicu po utakmicu. Dakle uvijek je fokus na sljedećoj utakmici i želja nam je u svakoj utakmici izvući maksimum iz ekipe. Da igramo kao da nam je svima zadnja. Svi igrači pokazali su sjajan karakter jer, na koncu, ipak svi volimo pobjeđivati.'

Kakvi su vas osjećaji obuzeli i što vam je prolazilo kroz glavu kad su igrači s vama na onako poseban način proslavili pobjedu u svlačionici?

'Najiskrenije – a to će možda zvučati glupo - baš mi je bilo drago što smo svi na taj način proslavili pobjedu. Pa ipak se bavimo košarkom i općenito sportom jer volimo pobjeđivati.'

Gledajući taj video, ostaje dojam da je igračima bilo jako drago i zbog vas, osjetila se povezanost?

'Da, od te odluke da sam prvi trener imam maksimalnu potporu svih igrača, ali i cijelog stožera, uključujući liječnike i fizioterapeute. Dopala mi se ta neka sinergija koja postoji kod nas i nadam se da će se tako nastaviti.'

Uloga pomoćnog i glavnog trenera je potpuno druga priča. Je li se promijenio vaš odnos koji imate s igračima?

'U mojoj situaciji se ništa nije promijenilo jer sam s većinom igrača u kontaktu od 0 do 24. Neki od njih su godinama u klubu, kao recimo Shane Larkin, tako da se jako dobro poznajemo. Što se mene tiče, ja sam karakterno drukčija osoba od drugih, tako da uvijek imam iskren i otvoren odnos s igračima. Ne želim se mijenjati jer to ljudi vide, igrači osjete… Ukratko, ja ne mogu postati nešto što nisam preko noći. Po mom mišljenju, najopasnije je kad se netko karakterno potpuno promijeni. S igračima osjećam međusobno poštivanje i iskrenost.'