Hrvatsku do kraja kvalifikacija za SP 2018. godine u Rusiji čekaju još dvije utakmice, no naši nogometaši kao da su se ispuhali. Priznao je to i kapetan Luka Modrić nakon poraza u Turskoj, ali dojam je i to da se nekima od njih jednostavno više ne da igrati pod dirigentskom palicom Ante Čačića...
'Ne postoji strah da se nećemo plasirati na SP, jer sve je još u našim rukama, ali moramo nešto promijeniti', kazao je nakon poraza 1:0 od Turske kapetan Luka Modrić i nastavio:
'Nešto nam fali, nisam siguran što je to, čini mi se kao da smo izgubili naboj. Možda je to, možda nije, ne bih htio da se iz ovoga sada izvlače krivi zaključci...'
Govorio je tako naš kapetan, perjanica madridskog Reala, član dvostrukog osvajača Lige prvaka koji je izabran i u najbolju momčad najelitnijeg natjecanja prošle sezone. OK, rekao je Modrić sve to netom nakon završetka utakmice koju smo nes(p)retno izgubili, možda je bio 'vruć', još onako pod dojmom poraza. Dobro je da još nešto nije zaboravio. No, onako na prvu, Luka Modrić je, kao kapetan i naš najbolji igrač, rekao cijelu istinu.
A ona navijačima i nogometnim zaljubljenicima ne izgleda dobro, nemaju se tu što izvlačiti krivi zaključci. Samo oni prema viđenom na terenu, ne samo protiv Turske, već na posljednjih nekoliko utakmica ovih kvalifikacija.
Počelo je još prije nešto manje od godinu dana, na samom početku kvalifikacija, u listopadu prošle godine na utakmici s Finskom. Tri dana ranije razbili smo Kosovo 6:0, a potom se na sjeveru Europe mučili. Zabio je Mandžo na početku utakmice, a tih 1:0 ostalo je do kraja. No, na nekim se igračima vidjelo da im se jednostavno - ne da igrati. I to se može shvatiti, neatraktivan protivnik koji se zatvorio u svoj 'bunker' i čeka. Pojedinci su već tada počeli birati utakmice, a možda bi se trebali ugledati primjerice na neuništivog Andresa Iniestu koji s jednakim žarom za svoju Španjolsku igra protiv Italije (pobjeda 'furije' 3:0) te tri dana kasnije odradi svih 90 minuta protiv Lihtenštajna (8:0, utakmica koju su bez ikakvih problema mogle odraditi rezerve).
Dakle, u Iniesti još ima naboja, dovoljno da se 'razbije' Lihtenštajn, a našim zvijezdama - koje mu nisu ni do koljena - fali naboja na gostovanju kod Turaka?! Tu definitivno nešto ne valja. I to jako... Jasno je da je nešto u svlačionici nije posloženo kako treba, i to već neko vrijeme. Kako to srediti i popraviti? To je prije svega zadaća izbornika Ante Čačića koji, čini se, više baš i nema podršku svojih izabranika. Ako ju je uopće ikad i imao. Igrači 'buše' izbornika? Realno, ne bi bilo prvi put. Sigurno ne ni posljednji.
Čudno je, recimo, da Ivan Rakitić, inače standardni član prvih 11 Barcelone, u kockastom dresu najčešće jednostavno - nestane. Od osam utakmica Raketa je odigrao samo četiri, bilo je tu i ozljeda, pa loše forme, obiteljskih problema..., ali uvijek se sve to lomilo baš na reprezentaciji. A pravi, razigrani i opasni Ivan Rakitić itekako nam nedostaje. Da budemo iskreni, često nam je nedostajao i Luka Modrić, onaj iz Reala! I opet treba biti pošten i kazati da mu je u 'kraljevskom klubu' lakše igrati, pored sebe ima Ronalda, Balea, leđa mu čuva Ramos... Ali, gle čuda, pa nije ni da u reprezentaciji baš nema s kime odigrati. Tu je Mandžo, pa Perišić, Brozović, Vida, Lovren, Ćorluka (kad je zdrav!), Vrsaljko, Badelj..., ne zaboravimo ni Matea Kovačića s kojim često igra u klubu.
Baš je Kovačić jedna od najvećih nepoznanica hrvatske reprezentacije, ne može mu se osporiti trud, volja, zalaganje, ali sve je to nekako blago, bojažljivo, bez one prave, natjecateljske 'krvožednosti'. Bez okusa i mirisa, kao da Mateo taj svoj bogom dani talenat 'čuva', samo ne znamo za koga ili za kada... A trebamo ga, kao nikad prije.
Slična je situacija i s Ivanom Perišićem koji varira od sjajnih do neprepoznatljivih predstava. Nogometaš njegovog iskustva i renomea ipak bi morao znati pametnije 'rasporediti' svoje snage. Pa taj isti Ivan Perišić bio je naš najbolji igrač dugo vremena, sad je praktički neprepoznatljiv, tek blijeda sjena onog 'starog' Perišića čiji je svaki trk po lijevom boku bio strah i trepet za protivnike, svaki je njegov ulazak u šesnaesterac ili bio gol ili sjajna asistencija za nekog od suigrača. Takav nam Perišić nedostaje. I to jako...
Marcelo Brozović također je imao problema u klubu, no kad je pravi, 'gazi' sve pred sobom. A u reprezentaciji često nije pravi. Kao uostalom ni Dejan Lovren koji se ipak polako vraća. Još da se Vedran Ćorluka potpuno oporavi i vrati na teren. Vrsaljko hvata formu nakon ozljede, Pivarić traži svoje mjesto u kijevskom Dinamu, Kalinić je zbog prelaska u Milan prošao tek manji dio priprema..., sve se to itekako osjetilo na utakmici s Turcima. Uz sve njih tu je i Andrej Kramarić za kojeg bi se moralo pronaći više prostora i minuta.
>> Ćiro iskreno o Čačiću: On vjeruje da je veliki trener, a to je - hendikep!
I tako ispada da Ante Čačić u ovim kvalifikacijama, u osam dosad odigranih utakmica, nije mogao pronaći 11 spremnih, 'nabrijanih' ili 'nabijenih' igrača... To je gotovo nevjerojatno jer je ta, odjednom 'loša' Hrvatska i dalje vodeća u skupini, s najboljom gol-razlikom (12:3) te pred posljednje dvije utakmice sve ima u svojim rukama/nogama. Dvije pobjede - protiv Finske doma i Ukrajine u gostima - i Hrvatska je u Rusiji na SP-u!
No, ostaje dojam da nešto ne valja, tu opasno smrdi. Čačić vremena nema, u sljedećih mjesec dana mora učiniti sve kako bi vratio povjerenje svlačionice i pojedinih igrača, mora 'napuniti naboj' koji je odjednom nestao. Kako će to učiniti? Tko će znati? Poljuljani autoritet kod najvećih zvijezda vratiti neće, na toj strani može biti samo još lošija situacija. Sjetimo se samo kako je reprezentacija svojedobno u Glasgowu protiv Škotske elegantno 'nasapunala dasku' tadašnjem izborniku Igoru Štimcu, a gotovo identičnim scenarijem pao je i Niko Kovač nakon poraza u Norveškoj u rujnu 2015. godine. Jedna od Čačićevih mogućnosti je - kockanje. Može u momčad ubaciti 'svježu krv', na terenu dati priliku pojedinim dečkima koji su da sada dobivali mrvice. A ima tu 'materijala' jer svoje minute spremno čekaju Marko Rog, Mario Pašalić, Franko Andrijašević, Filip Bradarić, pa ako hoćete i Nikola Vlašić, Ante Ćorić, zašto ne i Alen Halilović, Ivan Santini, kad se oporavi sigurno i Marko Pjaca... Svi oni još nemaju razloga 'bušiti' izbornika, mogu 'čiste savjesti' i sigurno s nabojem odigrati svoje role. Uspije li, Čačić će - makar i nakratko - biti heroj nacije. Ako ništa drugo, barem će imat mira za pripremu reprezentacije za SP u Rusiji. Neuspjeh? Tako mu je svejedno jer ionako je 'bivši' još od prvog dana svog mandata...
