Doputovao je Dinamo u Trondheim s dva gola prednosti, prepun samopouzdanja, uz uvjerenje svih svojih navijača kako je sigurni putnik u Ligu prvaka. Smiješilo se minimalno 25 milijuna eura i elitni protivnici u Zagrebu...

Naravno, prema prikazanom i viđenom u zagrebačkom okršaju, tako bi rezonirali svi koji prate nogomet. S time da je objektivni trener Nenad Bjelica, koji je ujedno sportski psiholog u ovoj momčadi, odmah nakon prve utakmice ipak upozorio kako još ništa nije gotovo i da će uzvrat biti neizvjestan. Uvijek miran i odmjeren u izjavama, jednostavno ne dopušta euforiji da mu poremeti mir u momčadi i apsolutni je tvorac ovog velikog uspjeha.

Teško je procijeniti je li se Dinamo prepao uspjeha, je li trener Bjelica tražio od svojih igrača da čuvaju rezultat ili je Rosenborg ovog utorka bio toliko bolji.

Doduše, kada smo vidjeli Dinamovih početnih 11, istih onih koji su oduševili i u Budimpešti protiv Ferencvarosa, ali i u zagrebačkom okršaju, nismo očekivali ovakvu dramu.

Tim prije što je Dinamo u prvih nekoliko minuta čak i pokazivao određenu želju da se nametne.

Međutim, Rosenborgu se sjajno otvorilo jer nakon izgledne prilike u 10. minuti u sljedećoj su poveli preko Akintole.

Dinamo je izgledao bezidejno, izgubljeno, malo je toga polazilo za nogom Bjeličinim igračima, a posebno krilima, Oršiću i Hajroviću, koji su u prethodnim utakmicama bili vrlo jak adut.

Golman Livaković je u tim trenucima bio najraspoloženiji Dinamov igrač, a ako nije ni on mogao nešto zaustaviti, ispriječila se tu i stativa, baš kao nakon udarca Hedenstada u 44. minuti.

I u drugom dijelu gledali smo sličnu utakmicu te čekali Bjeličinu reakciju, jer definitivno je trebalo ubaciti 'svježe krvi'. A koliko je ona bila potrebna, osjetilo se nakon svega 30-ak sekundi, od ulaska Amera Gojaka umjesto skromnog Hajrovića. U prvom dodiru s loptom vidjelo se da je nogometaš BiH raspoložen, ali taj prvi udarac završio je u bloku.

No u 71. minuti Amer Gojak zabio je najvažniji gol u karijeri. Ustvari, u dosadašnjem dijelu karijere, kada je prekrasnim udarcem lijevom nogom 'skinuo paučinu' i pogodio za 1:1. Gol koji će ući u povijest Dinama.

U toj sekundi s Bjeličinih leđa pao je ogroman teret, baš kao i s leđa njegovih igrača, jer Rosenborg je u preostalih 20-ak minuta morao zabiti još tri gola. I koliko god bio bolji do tog trenutka, jednostavno je bilo premalo vremena za takav rasplet.

'Prije svega čestitao bih svojoj momčadi na prolasku u Ligu prvaka. Ukupno gledajući, ipak smo bili bolja momčad', kazao je nakon utakmice Bjelica, dodavši kako su bili bolji i od Young Boysa prošle sezone, ali nisu imali sreće. Eto, ovaj put se točnom pokazala izreka da sreća prati hrabre. A Dinamo je utakmicu u Norveškoj odigrao nevjerojatno hrabro!

I koliko god sada imali razloga za slavlje, sigurni smo da će Nenad Bjelica na temelju ove utakmice secirati igru i ukazivati na nedostatke kako bi njegova momčad bila konkurentnija u Ligi prvaka.

Teško je sada pisati hvalospjeve nakon ove skromnije predstave, ali ono što je vrijedno naglasiti jest da ova Dinamova momčad ima karakter, jer koliko god bila u podređenom položaju, nije gubila glavu.

Sjetimo li se brojnih generacija koje su lovile ovo natjecanje, pa čak i onu s Modrićem i Mandžukićem, mnoge su padale zbog jednog kiksa, jedne lopte.

Sada su izazvali sreću i posve zasluženo stigli do elite uz pjesmu koja je potrajala do jutarnjih sati.