Tijekom SP-a u Njemačkoj 2006. godine imali smo dva hrvatska trenera na izborničkim funkcijama, Zlatka Cicu Kranjčara na klupi Vatrenih te Branka Ivankovića na klupi Irana, čime je on postao prvi, zasad i jedini hrvatski stručnjak koji je odveo reprezentaciju neke druge zemlje na najveće nogometno natjecanje.

Sljedeće godine, u Kataru, mogli bismo imati čak tri hrvatska trenera, jer nadomak željenog plasmana je Zlatko Dalić s Hrvatskom, s jako velikim izgledima je i Dragan Skočić na klupi Irana te s nešto manjim, ali još uvijek solidnim izgledima Branko Ivanković s Omanom.

I dok nas je Tanac Ivanković na ovakve uspjehe već navikao, jer Oman je prvi put osigurao nastup u završnoj rundi kvalifikacija te je trenutno bodovno izjednačen s puno kompetitivnijom reprezentacijom Japana, odnosno sa samo tri boda iza drugoplasirane Australije, Dragan Skočić sa svojim stručnim stožerom, u kojem su mu prvi pomoćnici Marijo Tot te Mladen Žganjer, kao trener golmana, radi čuda na klupi Irana. Od dolaska na čelo ove velike reprezentacije, koja je pet puta bila sudionik svjetskih prvenstava, u 11 utakmica Iran je upisao čak deset pobjeda te remi.

S Dinamom je osvojio dvostruku krunu, a sada lovi nastup na SP-u

'Momčad Irana je u trenucima preuzimanja bila u poprilično velikim problemima, s vrlo malim izgledima da se plasira na predstojeće Svjetsko prvenstvo. Porazi protiv Bahraina i Iraka u počecima kvalifikacija bili su znak da stvari ne funkcioniraju pa je došlo do promjene. Uz puno odricanja, rada i promišljanja, stvari su sada puno pozitivnije. Deset uzastopnih pobjeda uz remi protiv Južne Koreje, rezultati su koji su nas doveli do sadašnjeg statusa velikog favorita za plasman na SP 2022.', s velikim je ponosom za tportal, prije povratka u Hrvatsku, rekao 49-godišnji Marijo Tot, desna ruka Dragana Skočića, i trener koji se može pohvaliti time da je sa zagrebačkim Dinamom, u sezoni nakon smjene Vahida Halilhodžića, stigao do dvostrukog naslova - u prvenstvu i Kupu. Vodio je Tot potom Lokomotivu, pa je otišao u Maleziju i Kinu.

Godine 2016. godine vratio se u Hrvatsku, točnije u Istru 1961, i osigurao jedan od najmirnijih završetaka sezone koje je istarski klub imao posljednjih godina u hrvatskoj Prvoj ligi. Odmah nakon završetka uspješne uloge trenera Istre 1961, u lipnju 2017. godine Tot je prihvatio ponudu kineskog kluba Zhejiang Yitenga. S klubom se rastao 31. prosinca, nakon što mu je osigurao ostanak u ligi. U listopadu 2018. pridružio se pak saudijskom nogometnom divu Al Ittihadu kao pomoćnik glavnog trenera Slavena Bilića, najpoznatijeg hrvatskog nogometnog menadžera.

Uslijedila je kratka 'stvaralačka' pauza, a onda je od proljeća 2020. godine, s Draganom Skočićem, na klupi Irana.

Kako ste vi i glavni izbornik Dragan Skočić uspjeli toliko podići reprezentaciju?

Skočić je vrhunski stručnjak s velikim trenerskim iskustvom (op.a., u sezoni 2004./05. bio je asistent Elvisu Scoriji, kada je Rijeka osvojila Kup, a sljedeću sezonu, pri osvajanju istog trofeja, Skočić je samostalno vodio Rijeku), sjajan čovjek i suradnik pa je suradnja s njim za mene bila prirodan iskorak. Projekt Iran u Kataru 2022. tražio je iskusnu struku i hrabre trenere pa su nam se putovi spojili. Na moje veliko zadovoljstvo, jer užitak je danas biti uz takvog čovjeka.

Dajte nam malo približite iransku momčad, u kojoj ima i zvijezda, te nama dobro znanih igrača, poput Sadegha Moharramija, inače igrača zagrebačkog Dinama.

Iran ima odličnu momčad, sastavljenu od brojnih internacionalaca, od kojih neki igraju jako dobro i u Europi, poput Taremija iz Porta, Azmouna iz Zenita, Jahanbakhsha iz Feyenoorda, Ansarifarda iz AEK-a, Moharramija iz Dinama i brojnih drugih. Složiti takve, ponekad vrlo zahtjevne individue u jednu cjelinu bio je najteži zadatak. U tome smo uspjeli i sada marširamo prema cilju.

Dinamov Iranac jedan je od najvažnijih igrača reprezentacije

A kakva je iranska liga, iz koje ipak dolazi većina reprezentativaca? Znamo da su hrvatski treneri ostvarivali velike rezultate ondje, a neki su i upisani u povijest njihovih klubova.

Iranska liga jedna je od najjačih liga Azije, s vrlo talentiranim igračima i vrlo strastvenim navijačima. Persepolis, koji je uspješno vodio naš Ivanković, te Esteghlal, Foolad i Sepahan, kao najveći rivali, čine ovu ligu vrlo zanimljivom. Brojni naši treneri radili su sjajan posao ovdje, a ne bih ih nabrajao da nekoga nepravedno ne izostavim.

Koliko god slušali priče o Iranu, nama svima on je još uvijek egzotična zemlja. Kakva su vaša iskustva?

Iran je prekrasna zemlja, s puno mjesta koja treba vidjeti i doživjeti. Život u Iranu je lijep, Teheran je ogroman grad sa svim što treba čovjeku, prepun parkova, izletišta, odličnih restorana i šoping centara. Živimo u blizini nacionalnog kampa, a radni dani ispunjeni su nam obavezama i poslom te praćenjem kandidata po svijetu i u domicilnoj ligi.

Kada ti za vrat puše 85 milijuna navijača....

Čuli smo puno puta da su iranski navijači jako strastveni, posebno oni klupski. No vi ste na čelu reprezentacije za koju navija cijela zemlja. Onda je pritisak još veći?

Ha, ha.. Naravno. I pritisak je zaista golem, 85 milijuna navijača stoji iza reprezentacije koja često nastupa na velikim natjecanjima i naviknuta je na to. Mediji, kojih ima nebrojeno, često znaju biti i negativno orijentirani, ali trenutno je velik broj onih koji daju potporu.

Sigurno znate da će Hrvatska u sljedeće dvije utakmice kvalifikacija biti u prilici osigurati plasman na Svjetsko prvenstvo. Naravno, svi znamo da će za to trebati uložiti mnogo truda, ali smo optimisti. A onda bismo u Kataru mogli gledati i sraz dvaju hrvatskih stožera...

'Hrvatska će se plasirati na Svjetsko prvenstvo, ali put će biti zahtjevan. Imamo dobru ekipu, koja se postupno mijenja u novu ekipu, mnogi mladi preuzimaju glavne role. Optimist sam, čak i ako put bude išao kroz dodatne kvalifikacije. A tada, ako ždrijeb spoji Hrvatsku i Iran, očekujem veliki spektakl i utakmicu koju ćemo svi dugo pamtiti', zaključio je ovaj pomalo samozatajni hrvatski nogometni stručnjak koji je odlučio 'okolnim putovima' tražiti svoje mjesto na trenerskoj karti svijeta.

I iako ga nema puno u medijima, možemo samo konstatirati da mu ide jako dobro.