Roko Leni Ukić, kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije, vrijedno je svakodnevno trenirao u Zagrebu uoči početka priprema za olimpijske kvalifikacije. Uoči odlaska u Sv. Martin, u kojem će sa suigračima odraditi prvi dio priprema do 18. lipnja kada se reprezentacija seli u Novigrad Istarski, Ukić se na 23. godišnjicu smrti legendarnog Dražena Petrovića za tportal.hr prisjetio utjecaja koji je na njega imao nikad prežaljeni kapetan
Svakog 7. lipnja Roko Leni Ukić sjeti se dana kada je kao 9-godišnji klinac, u rodnom Splitu, čuo vijest kako je na njemačkoj autocesti tragično stradao Dražen Petrović. Kasnije, kako se sve ozbiljnije posvetio košarci, puno je čitao o Draženovoj karijeri, koja je, kako kaže, imala 'jako velik utjecaj na njegovu karijeru'.
Uoči posjeta Mirogoju, gdje će u društvu suigrača zapaliti svijeće na grobu velikana hrvatske košarke Dražena Petrovića, Ukić je za tportal.hr kazao:
'Imao sam devet godina kada je Dražen stradao i sjećam se da sam ga doživljavao kao vrhunskog strijelca, ali kako sam rastao i trenirao, svake sam godine nešto novo o njemu novog saznao. Ubrzo sam sve posložio i shvatio sam kako je tekla njegova karijera i kako je naporno radio da bi uspio. Sve što sam o Draženu doznao na mene je itekako utjecalo negdje od moje 15. godine kada sam shvatio da ću od košarke živjeti. Moram reći da me Draženova karijera dodatno motivirala kako bih neke stvari koje sam o njemu doznao primijenio na sebi', kazao nam je 32-godišnji Ukić, dodavši:
'Ono što najbolji rade, svakako je vrijedno kopiranja i ponavljanja. A Dražen je bio najbolji!'
Neki misle da se u posljednje 23 godine, koliko među nama nema Dražena, o njemu stvorio mit?
'Srebrna medalja iz Barcelone 1992. definitivno ima mitsko značenje, a Draženova uloga u toj reprezentaciji – u samom početku stvaranja hrvatske države – bila je ključna. Meni još i danas zvuči nevjerojatno da je malena Hrvatska igrala u olimpijskom finalu protiv originalnog Dream Teama, a danas Litva više veliča svoju olimpijsku broncu, nego mi to srebro. Nakon što je Dražen stradao 1993. sve se loše rasplelo u našoj košarci, a ubrzo se i raspala generacija koja je stasala s njim. Sve to nabrojano utjecalo je na to da Dražena danas mnogi gledamo kroz mitsku prizmu.'
Koliko, po vama, danas ulogu ima talent, a koliko naporan rad za uspjeh u profesionalnom sportu?
'Čini mi se da je prije bilo puno prisutnije mišljenje kako si s više talenta te uz manje rada mogao uspjeti. Danas je sve okrenuto napornom radu ili bolje rečeno – znanosti. Međutim, nema garancije da ćeš uspjeti, čak i ako jako naporno treniraš, ako radiš krive stvari. Dakle, puno toga ovisi o okruženju u kojem radiš i mislim da to vrijedi za sve sportove.'
Igrali ste u NBA ligi za Toronto i Milwaukee i osjetili ste koliko je teško uspjeti beku iz Europe u najjačoj ligi svijeta?
'U NBA sam kratko ostao i puno se bolje osjećam u Europi, ali podatak da je Dražen 1993. – kada je svake večeri ubacivao 22 koša u prosjeku - uvršten u treću najbolju NBA petorku, tada je bilo nešto nevjerojatno. Otvorio je vrata svim strancima koji su došli nakon njega i koji su postali članovi prve petorke ili su uzeli MVP titulu. Tih 90-ih godina, kada je Dražen igrao, uspjeti u NBA mogli su samo najveći. Puno sam o Draženu doznao i u razgovoru s njegovim bivšim suigračima, trenerima i neke od anegdota koje sam čuo su zlata vrijedne.'
