Bivši hrvatski reprezentativac Ivica Olić, trenutačno pomoćnik izborniku Zlatku Daliću, dan uoči velikog ogleda protiv Rusije u razgovoru za tportal otkriva zašto baš ova utakmica u njemu budi posebne emocije
Ivica Olić još je uvijek u top fizičkom izdanju. A kako i ne bi bio kad, bez obzira na igračku mirovinu, svakog jutra otrči svoju normu kilometara. Pa tako i u Sočiju, gdje mu se pogled pruža na obalu Crnog mora. Naravno, preznoji se popularni Ola i na treningu s reprezentativcima jer obožava sudjelovati u tim vježbama.
No, kako nam je rekao u prošlom intervjuu, sada se ipak nalazi u puno konkretnijoj situaciji jer mora razmišljati o svim igračima, a ne, kao u igračkim danima, samo o sebi i svojem izdanju.
Naravno, brigu vodi i o igračima suparničke momčadi, što je svakako zahtjevan posao, koji iziskuje puno vremena i truda.
No sada ima za mrvicu lakši posao, jer s nekim od igrača ruske reprezentacije dijelio je terene u igračkoj karijeri, poput Akinfejeva, Ignaševiča i Žirkova.
'Kad sam ja igrao za CSKA, a bilo je to još davne 2003. godine, Akinfejev je počinjao svoju karijeru. I vidite, traje još do danas, što dovoljno govori koliko je dobra i koliko sportski živi. Također, Ignaševič igra iako mu je na leđima već 38 godina. I Žirkov je igrao sa mnom u moskovskom CSKA-u. Dakle, imaju spoj iskustva, ali i mladosti', rekao je u uvodu razgovora za tportal Ivica Olić.
Kod vas ova utakmica budi svakakve uspomene. Sjetimo se da prvu, dok je reprezentaciju vodio Slaven Bilić, niste igrali zbog nepodopštine i noćnog izlaska, a zbog kojeg ste vi, Darijo Srna i Boško Balaban bili maknuti s leta za Moskvu. Također, protiv Rusije u prijateljskoj utakmici u Rostovu na Donu, kada je Hrvatska slavila 3:1, posljednji ste put bili dio reprezentacije.
'Da, puno se emocija u meni rađa. Ali ne samo zbog te dvije utakmice. No kada me već pitate, moram priznati da je onaj incident bio prije puno godina i da nam je svima bio dobra škola. Bila je to naša mladost - ludost, ali i škola koju smo skupo platili te iz koje smo puno toga naučili. Bio je to nepotrebni ispad, narušavanje discipline, ali nakon kojeg smo shvatili svu važnost poštivanja trenera.'
A ona prijateljska utakmica iz Rostova (17. studenog 2015. godine, pod izbornikom Čačićem, op.a.) u kojoj ste dvoboj i pobjedu 3:1 protiv Rusije ogledali s klupe?
'Bilo je to moje zadnje okupljanje u reprezentaciji. Nisam igrao, a onda sam i shvatio da je uistinu vrijeme da se povučem iz reprezentativnog dresa.'
U Rusiji ste proveli tri i pol sezone. Moskvu ste napustili 2008. godine, ali još uvijek vas se svi sjećaju.
'Da, tih tri i pol sezone budi u meni posebna sjećanja na Rusiju. Kad se pojavim ovdje, svi me se sjećaju, što me čini izuzetno ponosnim. A onda kada vas u ovako velikoj naciji toliko cijene, onda ste još sretniji. Očito sam im se urezao u sjećanje. Oni su takav narod, koji cijeni 'fajtere'. Znate, u to se vrijeme govorilo kako ne vole Hrvate, a sada se vidi da je to bila posve kriva slika.'
Oni su baš na taj 'fajterski' način stigli na turnir i ušli među osam najboljih na svijetu.
'Slažem se, jer uoči prvenstva nisu bili baš u najboljoj seriji. Međutim, otvorili su prvenstvo pobjedom, prvo protiv Saudijske Arabije (5:0), potom protiv Egipta 3:1, i osigurali su prolazak skupine. Protiv Španjolske su odigrali hrabru utakmicu, mudru, išli su na rezultat i na kraju su i prošli. I treba im čestitati na tome, jer niti jedna ekipa ne može doći tako daleko ako nema određenih kvaliteta. A što se Rusije još tiče, pokazali su da mogu svima biti neugodan suparnik. Pogledajte samo podatak da je čak pet njihovih igrača prema pretrčanim kilometrima među vodećima u tom segmentu. Imaju atmosferu, navijačku podršku i u subotu nas sasvim sigurno očekuje teška utakmica.'
Kako Hrvatska treba igrati da bi prošla u polufinale?
'Za početak moramo odigrati puno bolje nego protiv Danske. To nam je bila najlošija utakmica na turniru. Obje ekipe žele u polufinale, ali vjerujem da mi imamo više znanja. Pa brojni naši igrači igraju u velikim klubovima, odigrali su brojne velike i važne utakmice i znaju igrati s tim pritiskom. Vjerujem da sve to može itekako utjecati na stanje na terenu.'
Znači, Rusija nas nema čime iznenaditi?
'Vjerujem da nema, odnosno da će igrati baš kao i protiv Španjolske. Na duge lopte, preko krila, čekat će svoju priliku iz kontri i polukontri. Imaju nekoliko nezgodnih igrača, ali ja bih prije svih izdvojio Aleksandra Golovina iz mog bivšeg kluba. On je toliko dobar da će, ako se odluči na odlazak iz Rusije, moći birati neki od najvećih europskih klubova.'
Kako to mislite, ako se odluči na odlazak? Zar se ruskim igračima ne odlazi na Zapad?
'Pa da, baš i nemaju neku veliku želju. Sjećam se kada je Žirkov trebao ići u Chelsea, koji je u to vrijeme bio top klub, da mu se nije dalo ići i da je bio nesretan. Nama ostalima to je bila maštarija, a on je bio nesretan. Njima je u Rusiji odlično, imaju sjajne uvjete i iz tog razloga ne hrle u inozemstvo. Doduše, sada se ta situacija malo promijenila, ali još uvijek će ipak radije ostati u Rusiji nego iz nje otići.'
Onda neka im Hrvatska zatvori vrata polufinala...
'Vjerujem da hoćemo, ali ponavljam, bit će teško. Vjerujem u našu kvalitetu, u ove sjajne dečke i njihovu veliku želju da odemo još jednu stepenicu bliže kraju', zaključio je Ivica Olić ovaj intervju za tportal.