U hrvatskom sportu, ali i u svjetskom vaterpolu ostaje velika praznina. Sa velike scene silazi hodajuća legenda Ratko Rudić, čovjek koji je u bazenu s klubovima i reprezentacijama osvojio sve najveće nslove. I to po nekoliko puta. Sigurno da nije želio otići na ovaj način, zbog pandemije koronavirusa koja je zaustavila sport u cijelom svijetu pa tako i u Italiji...

Rudićeva ostavština je nevjerojatna, u cijeloj karijeri osvojio je čak 67 medalja (igračkih i trenerskih), od toga 45 reprezentativnih odličja, uključujući 18 zlatnih. Na velikim seniorskim natjecanjima, kao što su europska i svjetska prvenstava te Olimpijske igre, osvojio je 21 medalju, uključujući 10 zlata!

S Hrvatskom je bio svjetski prvak (2007.,), osvajač europskog zlata (2010.) i olimpijski pobjednik (2012.)... Također valja naglasiti da je poznati 'vaterpolski brk' osvojio čak četiri olimpijska zlata, a osim s Hrvatskom u Londonu 2012. godine, Rudić je te medalje osvajao s još dvije reprezentacije (SFRJ i Italija), dok je s četiri reprezentacije osvajao kontinentalne naslove (SFRJ, Italija, SAD, Hrvatska). Neponovljiva karijera...

O njegovim uspjesima napisana je knjiga, snima se dokumentarac... Član je Kuće slavnih vodenih sportova od 2007., iste je godine dobio i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar. Pet godina kasnije, u olimpijskoj 2012. zavrijedio i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar za životno djelo. Iste je godine odlikovan i još jednim visokim državnim odličjem, Redom kneza Branimira s ogrlicom. Poštovan u cijelom svijetu, u Italiji je 2019. godine primio zlatno odličje CONI (Talijanskog olimpijskog odbora)...

Iako je u privatnom životu blage naravi, opušten, nasmijani, pratio ga je glas 'trenera-tiranina'.

'Mislim prije svega da su to novinarski epiteti. Istina je da sam imao drugačiji način rada, vrlo zahtjevan jer naši su treninzi bili detaljno razrađeni. Međutim, ja sam bio svjestan da na treninzima treba biti discipline, mukotrpnog rada. I nisu svima odgovarali takvi treninzi, to je jasno. Ali na taj smo način uvijek osposobili ekipu za najveće domete i rezultate. I s vremenom su i igrači počeli prihvaćati te metode', prije par godina rekao je Rudić za tportal te dodao:

'Nisam dopuštao ni alkohol jer mi smo bili model za mlade, kako se sportaši moraju ponašati.  Svaki sportaš ima trening, potom i vrijeme za opuštanje, ali to mora sve biti u skladu s normalnim sportskim ponašanjem. Vodio sam brigu o njima na neki drugi način. Trudio sam se da igrači šire svoje horizonte, ponekad sam im sugerirao izložbe, čitanje knjiga, a neki su mi ih kasnije morali prepričavati kako bih bio siguran da su ih pročitali.'