'Klub se ponekad mora prilagoditi i igraču, a to svakako vrijedi ovaj put. On bi mogao postati najbolji igrač na svojoj poziciji u povijesti belgijskog nogometa.'

Priča koju je u ovom slučaju ispričao današnji kapetan belgijske reprezentacije i Manchester Cityja Vincent Kompany nažalost je ostala u kondicionalu. Priča o Antonyju vanden Borreu, jednom od najperspektivnijih nogometaša koje je Belgija ikada imala. Vanden Borreu koji danas, kao slobodan igrač, traži angažman.

Rođen u Kongu, Vanden Borre je u najveći belgijski klub Anderlecht stigao kao osmogodišnji klinac. Svlačionicu je podijelio upravo s Kompanyjem, a izgledalo je kako će ova dva velika talenta podijeliti i nogometnu sudbinu. Štoviše, Vanden Burre je bio taj kojeg su u Belgiji smatrali većim potencijalom od Kompanyja.

S jedva šesnaest godina je debitirao za Anderlecht, a nakon pet seniorskih utakmica zaradio i poziv u reprezentaciju. Sve je djelovalo kao iz snova – impresionirao je na velikoj sceni u Ligi prvaka, stručnjaci su ga proglašavali ključnim za budućnost belgijske nacionalne momčadi. Polivalentan igrač, koji može igrati kao stoper, desno krilo ili, što je najviše igrao, desni bočni. Mladi gospodin Raznovrsni.

Međutim, sa slavom su došli i problemi. Ponude su, naravno navodno, pljuštale sa svih strana, ali AVB je u Bruxsselesu bio zvijezda i nije mu se išlo iz Belgije. Uskoro je došao na zao glas kao buntovnik bez razloga, nevolje su se gomilale, a dotukla ga je majčina bolest.

Forma je konstantno padala, tabloidima je bio draži nego sportskim naslovnicama, u jednom trenutku čak su i u njegovom matičnom klubu poručili – bolje je da ode.

Sljedeća stanica 2007. bila je Firenca kada je stavio potpis na ugovor s Fiorentinom, nadajući se novom početku, no stigao je samo novi težak udarac. Tada dvadesetogodišnji Antony izgubio je majku i psihološki potpuno klonuo. Srce mu više nije bilo unutra, glavom nije bio u nogometu i tako je ostalo do danas.

Njegov prijatelj Kompany, čovjek za kojega su govorili da nije ni blizu Vanden Borrea, predvodio je Belgijance do olimpijskog polufinala, lani osvojio titulu prvaka Engleske, stekao ime i ugled, i u utorak će biti taj koji će voditi Belgiju u sudar s Hrvatskom. Antony je u isto vrijeme U Fiorentini je odigrao samo dvije utakmice, bio je i u Genoi, pokušavao i u Portsmouthu, zadnji klub mu je bio Genk. Od travnja nije odigrao utakmicu i danas traži klub.

Nekada jedan od najpoželjnijih mladih nogometaša, prema belgijskim novinarima jedan od najboljih koje je omladinska škola velikog Anderlechta iznjedrila u njezinoj povijesti, veliku scenu već godinama gleda samo izdaleka.