Nije rijetkost da iz hrvatske lige, pa čak ne i iz klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Rijeka ili Osijek, igrači otiđu u inozemstvo. No, kada igrač iz drugog razreda hrvatskog nogometa napravi transfer u 'kategoriju više', onda je to svakako vrijedno spomena
Upravo takav transfer napravio je 23-godišnji Županjac Hrvoje Ilić, koji od siječnja igra u Izraelu, točnije u Hapoelu iz Tel Aviva.
Neobična je priča ovog nogometaša. Hrvoje Ilić rođen je u Slavonskom Brodu, ali odrastao u Županji, gdje je u NK Graničaru započeo nogometnu karijeru, te vrlo brzo preselio u Osijek. S 14 godina zapeo je za oko Dinamovim trenerima, te je četiri godine bio član zagrebačke momčadi.
Međutim, pri produženju suradnje nisu se našli na istoj valnoj dužini, a istovremeno stigla je ponuda Pescare, talijanskog kluba koji je te sezone igrao u Serie A. Ali nakon njezinog ispadanja u Serie B, Ilić se vratio u Hrvatsku. Točnije u Osijek. Priliku niti u Gradskom vrtu nije dočekao, ali nije gubio vrijeme, već je išao na posudbe u Dugopolje, Hrvatski dragovoljac i BSK Bijelo brdo. A odličnim igrama u ovom potonjem, u siječnju ove godine izborio je transfer u Izrael, klub koji je 13 puta bio prvak te zemlje i ima 16 nacionalnih kupova.
vezane vijesti
Ove sezone Hapoelu ne ide baš najbolje, nalazi se među klubovima koji se bore za ostanak, ali u toj je konkurenciji dobar. I baš je Hrvoje proteklog vikenda zabio pogodak za pobjedu 2:1 protiv kluba imena Sektzia Nes Tziona.
'Da, zabio sam svoj drugi pogodak u sezoni. Baš sam sretan. Vidim, i ostali u klubu. Vlada dobro raspoloženje, što je jasno jer smo nakon pobjede otišli malo do grada proslaviti', javio se Ilić iz te Aviva za tportal.
Kako se slavi u Izraelu? Kao i kod nas, s pićem?
'Da, naravno. Ništa drugačije. Istina, netko popije koje pivo, netko ne. Ali bitno je da se držimo skupa'.
Je l' skupo? Gledali smo nedavno na HTV-u dokumentarnu emisiju o Izraelu, gdje se spominju visoke cijene?
'Da, zbilja je skupo. Ja imam sreću što i doručak i ručak imamo organizirane u klubu. Večeru ponekad skuham sam, ili naručim kakvu dostavu, ili odem do grada u restoran'.
Nogometni put krenuo je prema svim pravilima. Išli ste stepenicu po stepenicu?
'Da, preko Graničara, do Osijeka. I kao vrlo perspektivan s 14 godina stigao sam u Dinamo. Bio sam dio generacije u kojoj su bili Sandro Kulenović, Marko Tolić, Dario Špikić, Marko Đira, Mario Ćuže.. Top ekipa. Sve smo pobjeđivali, sve smo osvajali. Nažalost, nismo se uspjeli dogovoriti oko nekih detalja, te sam prihvatio poziv iz Pescare. Bio sam tamo šest mjeseci, jer je klub ispao iz Serie A. Naime, imali smo dogovor da ostanem ako klub izbori ostanak. Nažalost, kako su ispali u Serie B, od tog dogovora nije bilo ništa'.
Uslijedio je povratak u Osijek?
'Da, bio sam dio novoformirane momčadi Osijek B. Otišao sam potom na posudbu u BSK, ali kako sam igrao dobro, nakon šest mjeseci su me vratili te sam se pripremao za ulazak u prvu momčad. Ipak, uslijedile su nove posudbe, da bi na kraju u sezoni 2020/21 opet završio u Bijelom Brdu'.
Ovog ste siječnja napravili transfer u jaču ligu. Čudi li vas da ste uspjeli napraviti takav iskorak? Ipak je netko trebao pratiti i vaše igre u BSK-u?
'Iskreno, bilo je upita, ponuda… Vjerujem da sam kao mlad, kroz priče, negdje spomenut u nogometnim krugovima. Naravno, trebate imati ljude od povjerenja uz sebe. I tako je valjda došla priča i do Hapoela. Sve se brzo rasplelo. Ja sam bio na praznicima, onaj period oko Božića i Nove godine. Zvali su me, uspostavili par video poziva, vidjeli su moje snimke. I uspjeli smo se dogovoriti'.
Žalite li što niste dobili priliku u Dinamu ili Osijeku? Odnosno da niste zaigrali u hrvatskom najelitnijem natjecanju?
'Kad sam se vratio u Osijek, s 18, 19 godina, čak sam i debitirao u prvoj momčadi. I u tim trenucima sam i žalio što nisam dobio priliku, kad sam već bio toliko blizu. Ali sada, u ovom trenutku, uopće ne žalim što nisam upisao više nastupa u SuperSport HNL-u. Jer nije HNL jedina liga na svijetu, Uopće ne žalim što sada nisam tamo, jer ovdje mi je – hvala Bogu, sve stvarno krenulo kako treba. I sve je super'.
Vjerujemo da vam je lijepo, ali zar nije ljepše igrati u Dinamu nego u Hapoelu?
'Naravno da je. Ali svi znamo kako je teško dobiti priliku u Dinamu. Tada sam bio klinac, sa 16, 17 godina. Dakle, pitanje je kada bi pravu priliku dočekao. A bolje je igrati, pa makar i u manjem klubu. Osim toga, na tim pregovorima za novi ugovor nismo se uspjeli dogovoriti. I otišao sam prvo u Italiju, potom u Osijek. O tom vremenu u Dinamu ne mogu reći ništa loše, svi znamo što je Dinamo. I kakva je čast nositi njegov dres. Uglavnom sjećam se Ademija, Soudanija, Fernandesa.. stvarno strašna ekipa. I meni je bilo sreća što sam uopće mogao njih gledati i na treninzima'.
A skoro ste završili i u velikoj Barceloni?
'Istina. Pričalo se o tome prije nego sam otišao u Dinamo. Bilo je nekih povezivanja. Ali bio sam premlad. I nisam siguran bi li taj iskorak uopće bio dobar. Tako mlad otići u tako velik klub. Pitanje je gdje bi se zagubio'.
Neki su vaš stil igre uspoređivali s čuvenim Pirlom?
'Ma, to su pisali kada sam se vratio u Osijek. Iako sam ja igrao na mjestu ofenzivnog veznog. Češće sam u karijeri igrao 'osmicu' tj. polušpicu i 'desetku'. Istima, bilo je i nekoliko utakmica na zadnjem veznom, ali više volim ofenzivnije. Evo, baš u ovoj zadnjoj pobjedi zabio sam gol nakon što sam ušao s desnog krila'.
Tko vam je igrački uzor?
'Ne igramo na istoj poziciji, ali s obzirom na sve što je postigao u karijeri, i kava je igrač – to je Cristiano Ronaldo. Kako radi, što je sve postigao…Takvog nogomet neće imati baš brzo'.
Kakve su vam ambicije na klupskom planu?
'Borimo se za ostanak. Ali dobro guramo, udaljili smo se od zone ispadanja. Potpisao sam ugovor do kraja sljedeće sezone. Plus mogućnost produživanja. Ali nikad se ne zna. Možda na ljeto već bude neki iskorak'.
Bi li iskorak bio odlazak u neku još jaču ligu ili je dovoljno spomenuti Maccabi Tel Aviv, Maccabi Haifa, Hapoel Be'er Sheva?
'Nisam siguran da bi mogao otići u Maccabi Tel Aviv. To su veliki rivali, kao da iz Zvezde pređeš u Partizan. Istina, Maccabi je veliki klub, kao i Maccabi Hafifa, ili Hapoel Be'er Sheva. Ali ja bi volio, kada dođe vrijeme, otići u neku jaču ligu. Ako ovako nastavim, nikad se ne zna'.
Spomenuli ste taj rivalitet. Zar je zbilja tako jak? Mi u Hrvatskoj nemamo taj dojam da se u Izraelu nogomet prati s toliko strasti?
'Je, prati se nogomet i ovdje tako žustro. Evo, nama su nedavno zapalili kamp. Bili su to navijači iz Jeruzalema. A baš naš i taj klub su prva dva kluba nastala u Izraelu, i zato postoji to rivalstvo. S Maccabijem u Tel Avivu je također pravi derbi. Svi jedva čekaju takve utakmice i pobjede u njima. Na moju žalost propustio sam priliku igrati u njemu, nisu mi papiri bili gotovi, ali osjetila se napetost'.
Ali nije takva kao kada su u pitanju utakmice poput Dinama i Hajduka, kada su s jedne strane Boysi, a s druge Torcida?
'Mislim da je umjerenije. Ne čitam njihove novine, jer ne znam jezik. Ali tučnjava nema. No, kako navijaju, mislim da mogu reći da su – ako ne bolji, onda barem jednaki. Evo, i na našoj utakmici, iako smo igrali protiv zadnjeg na tablici, što je za navijače razočaravajuće, bilo je sedam, osam tisuća ljudi na tribinama. Inače, u normalnim okolnostima bude i više od 15 tisuća ljudi. A onda kada se sjetim da sam u Bijelom Brdu igrao pred 200 ljudi… Zbilja je užitak igrati ovdje'. Bez obzira na to što ste daleko, pratite što se događa u hrvatskom nogometu? 'Naravno. Pratim Osijek, pratim i BSK. I sve ostale. I bez obzira na malu krizu rezultata, mislim da će Dinamo uzeti naslov, baš kao što bi Rudeš trebao biti prvak u ovom drugom rangu natjecanja', završio je Hrvoje Ilić.
