U Abu Dhabiju, u kojem je na koncu 2017. godine ponio prvo u nizu priznanja, a koja su vrhunac imala tijekom ove godine, ove subote – osvajanjem trećeg uzastopnog naslova klupskog svjetskog prvaka s Real Madridom – 33-godišnji Luka Modrić zatvorio je čarobni krug.

Jer kada u jednoj godini igraču pripadnu sve relevantne nagrade – one Fife i Uefe za najboljeg na svijetu, odnosno Europi, kada ga izaberu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, prvo klupskog, potom i reprezentativnog, te pokupi prestižno priznanje France Footballa (Zlatna lopta), jasno je da više od toga nije moglo. Tako nešto još nikome u povijesti nogometa nije uspjelo!

Doduše, Luka Modrić, kakav jest, skroman, iskren, pun nacionalnog naboja, kaže da je ipak moglo više - odnosno da bi sva ta priznanja mijenjao za naslov svjetskog prvaka s Hrvatskom. I sigurni smo da uistinu misli tako.

Čarobna Rusija premašila sva očekivanja

No kad već nije moglo preko Francuske u finalu u Rusiji, oko vrata ostalo mu je srebro koje je definitivno premašilo sva očekivanja hrvatskih navijača. Pogotovo kada se sjetimo u kakvom je stanju reprezentacija bila pred kraj 2017.

Ipak, nakon remija 1:1 protiv Finske na Rujevici došlo je do bitnih rezova jer u kritičnom trenutku na reprezentativnu stolicu, umjesto tadašnjeg izbornika Ante Čačića, sjeo je Zlatko Dalić. I u jednom treningu uvjerio je Luku Modrića i suigrače da s reprezentacijom nisu još napravili ništa – ali da mogu svašta. Dečki su ga očito poslušali, pa preko Ukrajine, a onda i Grčke, kupili prijeko potreban mir.

Luka Modrić se pak dodatno ohrabrio priznanjem u Abu Dhabiju, u kojem je Real postao prvi klub koji je obranio naslov klupskog svjetskog prvaka te je ponio prvu laskavu titulu najboljeg igrača turnira.

No početak 2018. ipak nije bio baš toliko lijep. Imao je Modrić problema s aduktorom, a sve je kulminiralo u veljači, kada je bio prisiljen napraviti jednomjesečnu stanku. I nitko nije znao u kakvom će se stanju vratiti.

Ipak, u tih je mjesec dana Modrić odmorio tijelo, očvrsnuo aduktore i napunio baterije za sve ono što se događalo sljedeća četiri mjeseca. Prvo u najelitnijem klupskom natjecanju, a potom i na SP-u u Rusiji.

A bilo je tu svega. Dvostruke pobjede nad bogatim PSG-om u osmini finala Lige prvaka, čudesnih utakmica protiv Juventusa u četvrtfinalu... Jer prvo je Real u Torinu slavio 3:0, a onda je u uzvratu u Madridu s dva gola Mandžukića i jednim Matuidija, Juventus na konopcima držao Real. No prekršaj nad Lucasom Vazquezom u 97. minuti doveo je Ronalda u priliku koju je i iskoristio, realiziravši penal za novo polufinale.

Uslijedila su nova dva neizvjesna okršaja s Bayernom. Jer Real je opet u prvoj utakmici, kao gost, slavio 2:1, dok je uzvrat od 63. minute, nakon Rodriguezova gola za 2:2, postao prava drama.

Međutim izdržali su Modrić i ekipa sve te su izborili finale u Kijevu i pobijedili Liverpool 3:1. Tom pobjedom Real je osvojio treći uzastopni naslov u ovom natjecanju, što se dotad još nije dogodilo.

Bio je to ujedno znak izborniku Daliću, koji je uoči tog finala rekao: 'Ne navijam ni za Real ni za Liverpool, ali bilo bi bolje da nam u reprezentaciju dođu dvojica raspoloženih (op.a. Modrić i Kovačić) nego jedan (op.a. Lovren).' I tako je i bilo.

Nakon ludila u Ligi prvaka i nove titule - muke u Primeri

U španjolskom prvenstvu Real nije blistao, a iako je bila tek sredina sezone, koban po 'kraljeve' bio je domaći poraz od Barcelone 0:3 na Santiago Bernabeuu, pred 80.000 navijača. Tada su Katalonci otišli na 14 bodova prednosti. Taj se poraz dogodio još u prosincu 2017., što je bio jasan pokazatelj Zidaneu da sve snage prebaci na Ligu prvaka. Ni u Kupu kralja Real nije otišao (pre)daleko. Od završnice se oprostio ispadanjem protiv Legansea u četvrtfinalu.

Dakle osim stresnih uzvrata s Juventusom, odnosno Bayernom, Luka Modrić kraj sezone i početak priprema za Svjetsko prvenstvo u Rusiji ipak je dočekao zdrav i dovoljno svjež, pa makar u 33. godini života, za dodatne napore.

Uoči puta u Rusiju pred igrače nije stavljan nikakav imperativ, dok su navijači rijetko prognozirali nešto više od prolaska skupine.

Ono što je Modriću u to vrijeme stvaralo najveći pritisak bilo je svjedočenje na suđenju Zdravku Mamiću i suradnicima, kojeg su u lipnju na sudu u Osijeku nepravomoćno osudili zbog izvlačenja oko 116 milijuna kuna iz Dinama te nanošenje štete državnom proračunu od 12,2 milijuna kuna neobračunatog poreza i prireza. Modriću je pak na teret stavljano lažno svjedočenje, a kako je nedavno izjavio u intervjuu za Sportske novosti, taj ga je javni linč opteretio zbog obitelji i bližnjih.

'Tretiralo me se kao da sam nekog ubio. Najviše mi je, zapravo, smetalo to što kao da se jedva dočekalo da me se javno oblati. Dok su me mediji u svijetu hvalili, istodobno me u Hrvatskoj godinama osporavaju i na to sam se navikao. Nisam međutim mogao vjerovati da će me snaći takva količina blaćenja i vrijeđanja. Gazili su me kao čovjeka.'

A onda je u tom stasom niskom čovjeku, velikih pluća i jakih listova, kako ga je nedavno opisao jedan od suigrača iz Tottenhama Ledley King, proradio inat i želja za novim dokazivanjima.

Nije tu bilo ničeg neprimjerenog, dapače, puno poniznosti i respekta prema suparnicima, ali kojim je zarazio i suigrače te je počelo jedno od najupečatljivijih ljeta u hrvatskoj sportskoj povijesti.

Od Nigerije do Francuske

Kamen spoticanja zvala se Nigerija, jer svi su bili svjesni da pobjedom protiv ove afričke reprezentacije Hrvatska otvara vrata prolaska skupine. Luka Modrić izabran je za igrača utakmice, upisana je pobjeda i lakše se disalo pred dvoboj s jednim od favorita, za kojeg igra i jedan od najboljih nogometaša današnjice – Lionel Messi.

U okršaju dvojice LM-ova dominirao je onaj hrvatski. 'Gaučosi' su poniženi, Hrvatska je slavila uvjerljivu pobjedu 3:0, a Luka Modrić još je jednom izabran za igrača utakmice. Osim toga, Dalićevi su igrači osigurali dvoboj bez pritiska protiv Islanda, ali i mogućnost da se odmori dio prve momčadi. Dio ih je uzeo predah, ali ne i kapetan. On je započeo utakmicu i bio uz suigrače do 65. minute. Do te je minute Hrvatska vodila 1:0. Nešto kasnije Islanđani su izjednačili, ali Ivan Perišić pobrinuo se za još jednu pobjedu Hrvatske.

Uslijedio je dvoboj osmine finala s Danskom, uoči kojeg je kapetan rekao:

'Ovo je naše finale. Dobijemo li Dansku, otići ćemo do kraja.'

Taj je dvoboj Modriću mogao srušiti snove, jer četiri minute prije isteka produžetka promašio je penal.

'Svjestan sam toga da bi me poraz proganjao do kraja života, ali tada nisam bio time opterećen. Kad nisam realizirao penal u igri, bio sam ljut na sebe kao nikad. Išao sam mijenjati kut i napravio veliku grešku. Kod raspucavanja nisam imao ni promil dvojbi. Želio sam pucati, to sam glasno kazao, želio sam time poslati poruku samopouzdanja suigračima da preuzimam najveću odgovornost. Kakav bih kapetan bio da sam se povukao?'

Uslijedilo je četvrtfinale s domaćinima, Rusima, u kojem se opet igrao produžetak i u kojem je opet igrač utakmice bio – Luka Modrić. Nakon što su uspješno apsolvirani domaćini, ali i nakon već drugog produžetka, očekivao se pad Hrvatske.

Međutim samouvjerenost Engleza bila je kažnjena, produžetak se treći put pokazao sretnim za Modrića i ekipu, a Hrvatska je nadmašila 'brončane' iz 1998. godine i postala valjda prvi finalist za kojeg je navijao cijeli svijet izuzev suparničkih, u ovom slučaju, francuskih navijača.

'Taj doživljaj intoniranja 'Lijepe naše' u finalu, dok te gleda cijeli svijet, dok mi gledamo u taj čarobni trofej i nadamo mu se, taj je osjećaj čudo. Nikad ga neću zaboraviti. Baš je zato preteško izgubiti finale SP-a. Igrali smo dobro, bili bolji od njih, ali njima se ovaj put poklopilo sve dobro, nama sve loše. Dali su nam prvi gol nakon nepostojećeg faula, na koji se nadovezao i nesretni autogol. Kad smo se uspjeli vratiti u igru, onda nas je sasjekao jedan, po meni, neopravdan penal. Ne, ne zamjeram sucu ništa, on je sudio u dobroj vjeri i onako kako je vidio', rekao je za Sportske novosti.

Isprepleteni su nakon tog poraza bili tuga i sreća, emocije su bile na vrhuncu, ali vrlo brzo počeli su stizati i otkazi starijih reprezentativaca. Mnogi su strahovali da će i Luka Modrić povući sličan potez, no – ipak nije.

'Ostao sam jer mi je i danas, s 33 godine, gušt igrati za Hrvatsku, kao i prvog dana, prije 12 godina', poručio je Modrić u intervjuu Sportskim novostima.

Hrvatska je od sredine srpnja, pa skoro tamo do počeka novog natjecanja, Lige nacija, živjela svoj san. Nažalost, dok su hrvatski igrači još slavili, ali i odmarali, njihovi su klupski suigrači već uvelike odrađivali pripreme za novu sezonu, koja je za Dalićevu reprezentaciju počela – prerano. Jer emotivno, pa onda i fizički ispražnjeni, jasno je da kroz obične treninge nisu uspjeli uhvatiti ritam. Uslijedio je bolni poraz od Španjolske u novom natjecanju, ali i sve glasnija opstrukcija Modrićevih vrijednosti. Jer dva zaštitna lica posljednjih deset godina na proglašenju bila su Lionel Messi i Cristiano Ronaldo, nesumnjivo igračke klase, ali koji se u danom trenutku nisu ponijeli nimalo gospodski, kamoli sportski, pa priznali da je netko ipak napravio puno veći rezultatski iskorak.

Sjetit ćemo se samo riječi bivšeg hrvatskog izbornika Slavena Bilića uoči finalnog ogleda s Francuzima.

'To je njegova ekipa. Istina, u nogometu se ne može tako govoriti jer to nije košarka pa da se kaže kako je to Jordanova ili LeBronova ekipa, jer je njih tamo pet na parketu. Ja ih sve obožavam i volim, ali ovo je Lukina ekipa, i na terenu i izvan terena. I na kraju, krajeva, on im je kapetan. On radi baš to, iako sam ja apsolutno subjektivan. Sjajno! I sada mi je glupo jer uvijek ima onih koji kažu 'ja sam ti rekao', ali ja sam njemu zaista 2008., prije Eura, a bio je tada jako mlad, dok su terenom harali Iniesta, Xavi, rekao: 'Nisu oni bolji od tebe. I bit ćeš bolji od njih.' Ne da me nije razuvjerio, nego je to debelo potvrdio. On je, ali ne samo sada, već zadnje tri, četiri godine najkompletniji vezni igrač svijeta.'

Već tada za Bilića nije bilo dileme da je Modrić zaslužio sva svoja priznanja.

'Priča oko Zlatne lopte meni je apsolutno normalna. I to nije priča iz Hrvatske, to je priča koju govori cijeli svijet. I ne govorim samo o najboljem igraču prvenstva, već o cijeloj godini. Tko je napravio više? Ako je došlo vrijeme da netko, osim Ronalda i Messija, dobije loptu, onda je to – opet ponavljam, ja sam subjektivan, ali siguran sam da i oni objektivni to znaju procijeniti – Luka. Bio je proglašen najboljim igračem klupskog SP-a, osvojio je Ligu prvaka, najbitniji je igrač Reala, Hrvatska je finalist Svjetskog prvenstva. Pa čekaj, što bih više rekao? Ali ako znate njegovu familiju, oca Stipu i mamu Radu, da popričate dvije minute s njegovim roditeljima, sve će vam biti jasno. I ne treba ti više da shvatiš tu energiju, sve je jasno.'

Prema tome, svim nogometnim autoritetima jasno je da je ova godina bila apsolutno u njegovim nogama. Iskreno, teško da bilo koji svjetski nogometaš može ponoviti ovakvu godinu kakvu je imao Luka Modrić. Godinu za pamćenje!