Iako se hrvatski nogometni treneri još uvijek relativno teško probijaju prema najjačim nogometnim ligama, a tek rijetki uspio i ostvariti kontinuitet u njima, poput Slavena Bilića u West Ham Unitedu, Nike Kovača u Eintrachtu i Ivana Jurića u Genovi, u Aziji, posebno na bliskoistočnom dijelu, radi brojna kolonija. I to s impresivnim rezultatima.

Zlatko Dalić osvojio je naslove u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te stigao do finala azijske Lige prvaka, Dalibor Starčević pak osvojio je naslov prvaka u Kuvajtu s Al Qadsijom, Zoran Mamić ima prilike donijeti trofej saudijskom Al Nassru dok je Igor Štimac doveden kao spasitelj katarske Al-Shahaniye. No, možda i najimpresivnije djeluje rezultat Branka Ivankovića, s obzirom na veličinu Irana i dužinu nogometne tradicije u toj zemlji jer njegov je Persepolis lider prvenstva.

Njegov Persepolis najtrofejniji je klub zemlje, s devet naslova, ali posljednjeg je osvojio još 2008. godine.

'Imamo priliku osvojiti 'decimu'. Bio bi to veliki uspjeh, iako smo još prošle sezone bili u prilici ostvariti taj naslov. Naime, na kraju sezone bili smo bodovno poravnati s Esteghlalom, ali oni su imali bolju gol razliku. Sada su promijenili pravilo i gledat će se međusobni ogledi, a mi smo u tom segmentu bili bolji. Na sredini prvenstva smo, s prvim pratiteljem, Tractorom igrali smo u gostima i bilo je 0:0. Međutim, ja se nadam da ćemo i prije međusobnog ogleda, imati bodovnu prednost i da ćemo našim vjernim navijačima priuštiti veliko veselje', rekao je za tportal.hr Branko Ivanković, kojeg u Iranu slave još iz vremena kada je vodio reprezentaciju na SP-u u Njemačkoj.

Važno je spomenuti da Ivanković spada među najeduciranije nogometne trenere na svijetu. Osim što je svakodnevno na terenu u trenirci i kopačkama a ne pradaje za katedrom, Ivanković je vlasnik i Euro Pro Licence te je magistar specijalist iz područja kineziologije sporta, točnije nogometa.

I osvoji li naslov iranskog prvaka, Ivanković će postati, nakon pokojnog Tomislava Ivića, prvi hrvatski trener koji je osvojio naslov prvaka u tri zemlje i jedini hrvatski trener koji je odveo jednu stranu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo. Zanimljiv je taj uspjeh hrvatskih trenera na području Bliskog Istoka?

'Znam da su na cijeni španjolski i portugalski treneri, no mi Hrvati smo ovdje dominantni. Ja se gotovo svakodnevno čujem sa Zlatkom Dalićem, ali i ne samo s njim, i svim smo srcem navijali za njega i njegov Al Ain u finalu Lige prvaka. Prema tome, jasno je da hrvatska struka radi odlična posao, da imamo znanje jer da nije tako, ne bi imali ni rezultata. Ovdje se direktori i predsjednici ne petljaju u posao'.

Jedina je šteta što ne možete dovesti kojeg hrvatskog igrača?

'Da, ali stvar je što se tako štite i domaći igrači. Mi imamo pravilo da smiju igrati samo tri stranca i još jedan igrač s azijskom putovnicom. Uz dva Ukrajinca, s nama je i golman Radošević. Trenutno je kod nas prijelazni rok, ali uglavnom gledamo domaće nogometaše, jer sada otpustiti stranca bilo bi skupo'.

Kako gledate na enormne cifre koje Kinezi bacaju pred nogometaše?

'Njihov predsjednik voli nogomet i jasno je da na taj način želi dodatnu promociju svoje zemlje, a kada uz to idu i najveći svjetski milijarderi, jasno je da se za novac ne pita. Dok sam ja bio u Kini, do 2011. godine, tada je najpopularniji sport bila košarka, zbog njihovih NBA igrača. No, nogomet se već tada počeo penjati na listi popularnosti. Ipak, nisam siguran može li to donijeti puno dobroga za razvoj nogometa u toj zemlji'.

Promociju u Kini imala je i hrvatska reprezentacija. Smatrate li da je ta akcija bila dobro planirana?

'Kao što sam već rekao, Kina radi puno na vlastitoj promociji, ali i na popularizaciji nogometa. I zato je napravila ovaj turnir. Istina, rezultatski Hrvatska je prošla loše, kada se gleda konačni plasman odnosno četvrto mjesto. No, isto tako mogla je biti i prva jer mogla je u raspucavanjima s bijele točke biti i uspješnija. Ali bez obzira na to, mislim da je Hrvatski nogometni savez napravio odličan potez, jer je i zaradio, a izbornik Čačić dobio je priliku isprobati neke igrače, koje inače ne bi mogao. Znate, teško je u terminu kvalifikacijskih utakmica pružiti priliku nekome samo da ga testirate, a sada je to mogao bez ikakvog imperativa. Zbog sličnih problema i ja 'ratujem' s iranskim izbornikom, jer nezgodno je kada vam uzmu igrače. Ovako će ovi naši, koji su bili u reprezentaciji biti još poletniji, željni dokazivanja, a osim toga, nisu ništa ni propustili. Do početka prvenstva imaju još skoro mjesec dana i ovaj izostanak ne bi se smio osjetiti'.

Ovim pripremama posebnu pozornost poklonili su u Rijeci jer šest bodova prednosti pred Dinamom žele sačuvati?

'Šest bodova je velika prednost, ali to se može prokockati u dvije međusobne utakmice. Međutim, mislim da Rijeka takvu priliku neće prokockati. Dinamo nije doveo još ni jednog igrača koji bi mu donio prevagu, a ako ga i dovede, trebat će mu barem mjesec, dva, tri da pohvata konce'. U kontekstu dolaska u Dinamo spominje se Sammir, a on je igrač koji može donijeti prevagu? 'Svakako. No, realno, on barem dva mjeseca nije odigrao natjecateljsku utakmicu, pitanje je kojim je intenzitetom trenirao. Istina, poznaje sredinu i vjerojatno bi se mogao uklopiti brže nego neki drugi igrači', ali ponavljam, upitno je u kakvoj je fizičkoj spremi'.

Proteklog se tjedna pričalo o proširenju Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija. Vi ste vodili Iran i sigurno možete procijeniti koliko bi takvo proširenje bilo korisno za nogomet?

'Ne znam, teško je predvidjeli. Međutim, mislim da bi se s 48 reprezentacija kvaliteta razvodnila. Samim time, nestalo bi i napetosti, a onda se gubi i interes navijača. S druge pak strane, priliku za odlazak na SP dobile bi reprezentacije kojima ponekad nedostaje jako malo da bi izborile taj plasman. No, ako su se klubovi dogovorili s Fifom, onda je teško utjecati na tu odluku. A svi znamo kako igrači godišnje odigraju po 60, 70 a neki čak i po 80 utakmica. I da im zbog takvog broja utakmica treba duže za oporavak, da su ozljede češće... Dojam je da se ovdje ipak ipak razmišlja o novcu, komercijalizaciji. I da je broj reprezentacija trebao ostati isti - odnosno 32', zaključio je Branko Ivanković, kojeg od sredine veljače čekaju i nastupi u novoj sezoni azijske Lige prvaka.