Dobiti devet ili deset milijuna eura za stopera, i to onog koji je odigrao tek 15-ak međunarodnih utakmica, samim time i nedovoljno afirmiranog, vrhunski je posao. U današnje vrijeme takve transfere gotovo je nemoguće realizirati. Doduše, pravu vrijednost transfera vjerojatno nikad ne bismo ni doznali, jer dio uvijek završi 'negdje', no francuski klubovi su obvezni, i to rade bez srama, prikazati koliko su platili klubu, a koliko menadžeru. U ovom slučaju Mariju Mamiću, Zdravkovom sinu koji vješto vodi tatinu bivšu tvrtku MSA.

Nažalost, s druge strane, Dinamo će i dalje biti tek europski patuljak, koji će se veseliti ulasku u Ligu UEFA, iako će Zdravko Mamić, u namjeri da se dodvori svojim najvećim (i jedinim) oponentima, Bad Blue Boysima, obećavati 'brda i doline' odnosno ulazak u Ligu prvaka 'kao sveti cilj'.

Nepotrebno je podsjećati koga je sve prodao i koliko je novca zaradio sebi i klubu, ali kada će izaći pred javnost i priznati da mu je to uvijek i bila jedina namjera? I jedini obiteljski 'sveti cilj'. Njegov brat Zoran, koji je u privatnom klubu zadužen za sportsku politiku, jasno je i glasno obznanio: 'Pa Domagoj Vida mora biti svjestan kakve mu se mogućnosti otvaraju prelaskom u Dinamo. Samo iz njega može stići do reprezentacije, a potom i odlaska u inozemstvo.'

Drugim riječima, samo vi dolazite, mi ćemo vas prodavati i dijeliti zaradu, a za rezultat ionako više nitko ne pita.

Svima nam je jasno da se na posao ide zbog novca i da je nogometašima jedina misao što skuplje se prodati. Međutim, dosta je bilo skrivanja iza navijačima svetog imena Dinamo. Lovren je nakon ispadanja od Temišvara rekao što je mislio (i planirao) - 'želim otići' - ali iz kluba su odmah reagirali i demantirali njegove riječi. I svu krivicu prebacili na novinare koji su Lovrenovu rečenicu prenijeli na papir i stavili javnosti pred oči ono što su Lovrenu signalizirali. A tko drugi nego Mamići?