MGM Grand Garden Arena u Las Vegasu prije dva tjedna bila je domaćin još jednom boksačkom spektaklu, a tada su aktualni prvak i neporaženi Keith Thurman (29-0) te izazivač i legenda ovog sporta Manny Pacquiao pružili spektakularni meč koji je na samom kraju podigao gledatelje na noge te su oba borca pozdravili pljeskom i ovacijama. Podijeljenom sudačkom odlukom slavio je Filipinac te je s 40 godina na leđima postao najstariji prvak u kategoriji velter u povijesti boksa.

I da je izgubio, vrijednost Mannyja ne bi bila ništa manja jer je u profesionalnoj karijeri napravio toliko toga, a trenutačni omjer mu je 62 pobjede (39 nokautom), sedam poraza i dva neodlučena meča. On je jedini boksač koji je osvajao svjetske naslove u čak osam težinskih kategorija (12), a i jedini koji je u isto vrijeme bio vlasnik pojasa u pet kategorija. Dobio je i mnogo osobnih priznanja - 2000. proglašen je boksačem desetljeća, a tri puta ga je ugledni The Ring proglašavao najboljim u godini.

Da skratimo, o njegovoj boksačkoj karijeri sve se zna i trebalo bi nekoliko knjiga da bi se opisala, a jednako zanimljiv je Filipinčev životni put, od strašno siromašnog djetinjstva, u kojem nije imao što jesti, do velikog humanitarca i bogatog boksača, teškog oko 250 milijuna eura te s luksuznim vilama, koji je uspješno uplivao i u političke vode. Ovo je životna priča Mannyja koji je u svojoj zemlji poput božanstva, ali i kojeg obožavaju ljubitelji boksa u svakom kutku svijeta.

Pac-man, kako ga zovu, rođen je 17. prosinca 1978. u gradiću Kibawe kao četvrto od šestero djece Rosalija Pacquiaoa te Dionisije Dapidran-Pacquiao. Majka nije imala dovoljno sredstava da priušti djeci ni osnovno obrazovanje, a otac je često izbivao iz kuće zbog raznih poslova s prodajom drveta i kokosa kako bi mogao prehraniti obitelj.

'Većinom smo imali samo banane i gomoljaste biljke za jelo, ali kad bih zaradio nešto novca, pobrinuo bih se da moja obitelj dobije rižu', jednom je u svojem intervjuu priznao otac Rosalio.

Tako je budući svjetski prvak lijegao u krevet u trošnoj sobici sa svim članovima obitelji, nebrojeno puta više gladan nego sit, a o nekakvim stvarima poput televizora mogao je samo sanjati. I on je u najranijoj dobi tumarao ulicama, prodavao kruh i druge pekarske proizvode kako bi zaradio sitniš i pomogao roditeljima, a još mu je postalo teže kada je navršio 12 godina i kada su mu se roditelji razveli jer je majka otkrila da otac ima drugu ženu.

Zbog siromaštva bio je predmet zadirkivanja imućnije djece (kao i braća te sestre) pa je često upadao u fizičke sukobe u kojima je razvio svoj borbeni duh, a već s 14 godina napustio je obiteljski dom i školu jer je bio svjestan toga da od obrazovanja neće biti ništa zbog neimaštine roditelja (tek 2007. stekao je srednjoškolsku diplomu).

Majka je htjela da postane katolički svećenik (Filipinci su iznimno religiozna nacija u kojoj su većina vjernika katolici), ali budući 'prvak naroda', kako su ga kasnije znali zvati, imao je na umu samo boks kao priliku za bijeg iz siromaštva. Skupio je nešto malo ušteđevine, ukrcao se na brod za Manilu i otišao u jednu od boksačkih dvorana kako bi postao boksač jer je želio na taj način zarađivati i pristojno živjeti.

'Nije imao mišiće i nisam mogao vidjeti da će jednog dana biti pravi borac. Ali nakon šest mjeseci treniranja vidio sam da će taj dečko postati svjetski prvak. Uvijek je imao sjajnu disciplinu, sve je brzo upijao, stalno je vježbao, a na trčanje je išao u četiri sata ujutro. Gledao je snimke Tysonovih mečeva i brzo je naučio taktiku', izjava je njegovog prvog trenera.

I Pac-man je priznao u nekoliko navrata da je bio toliko mršav da je otežavao rukavice kako bi imao dovoljnu kilažu da bi uopće nastupio u najnižoj kategoriji muha, lagao je i o godinama da bi mogao ući u ring..., a kada se tome pridodaju teški uvjeti u dvorani u kojoj je nebrojeno puta znao prenoćiti, jasno je da je Filipinac pravo sportsko čudo.

U nemilosrdni svijet ringa, u kojem uspijevaju samo najbolji, ušao je pobjedama (prije toga imao je omjer 60-4 u amaterskom boksu), ali već nakon prvog poraza potonuo je i razmišljao o ostavljanju rukavica, kao da nije vjerovao u sebe, a zatim su stigle riječi trenera koje su promijenile sve: 'Ako sad odustaneš, cijeli život bit ćeš samo Manny, a ako nastaviš, bit ćeš Manny, svjetski prvak.'

Sve je ostalo povijest. Spomenuli smo u uvodu ono što je Manny napravio u svijetu boksa, a na tome putu pobjeđivao je one najveće – rušio je čak 22 svjetska prvaka. Sve najveće face tog vremena u nižim kategorijama padale su pod udarcem 'prvaka naroda', neki i dva puta: Chatchai Sasakul, Lehlohonolo Ledwaba, Jorge Eliécer Julio, Marco Antonio Barrera, Érik Morales, Óscar Larios, Jorge Solís, Juan Manuel Márquez, David Díaz, Oscar De La Hoya, Ricky Hatton, Miguel Cotto, Joshua Clottey, Antonio Margarito, Shane Mosley, Brandon Ríos, Timothy Bradley, Chris Algieri, Jessie Vargas, Lucas Matthysse, Adrien Broner i Keith Thurman.

Ipak, moramo posebno spomenuti čovjeka čija se karijera na neki način kosila s Mannyjevom – riječ je o Floydu Mayweatheru, američkom boksaču koji je gazio sve pred sobom. Cijeli svijet boksa priželjkivao je njihov obračun, a on se, prema mišljenju mnogih, dogodio deset godina prekasno – tek 2. svibnja 2015. Mediji su taj meč prozvali borbom stoljeća. Bio je to sudar dva stila – Mannyjevog eksplozivnog i napadačkog te Floydovog defanzivnog, dovedenog do savršenstva.

I dok je Amerikanac uoči meča radio cirkus, Manny je okršaju pristupio skromno, onako kakav je bio cijelog života, te je skrivao tajnu. Naime, borio se s ozlijeđenim ramenom te naposljetku izgubio sudačkom odlukom. Nikada nitko neće moći znati kako bi okršaj ove dvojce legendarnih boksača završio u njihovim najboljim godinama. Manny je, prema nekim pretpostavkama, za tu borbu dobio 120, a Floyd 180 milijuna dolara. Filipinac je i prije bio poznat kao veliki humanitarac, ali tada je kao bomba odjeknula vijest da je donirao polovicu zarađenog iznosa.

Njemu više nije potrebno, jer mukotrpnim radom dobio je sve. Ne samo milijune na bankovnim računima, nego i obitelj. Ponosni je otac petero djece (Emmanuel Jr. - Jimuel, Michael Stephen, Mary Divine Grace - Princess, Queen Elizabeth - Queenie i Israel) koju je dobio u braku s Jinkee Capenom, s kojom se vjenčao 2000.

Supruga mu je medijska ličnost, ali i političarka, što je najvjerojatnije nagnalo i Mannyja da se baci u te vode te treba spomenuti da je 2010. postao filipinski zastupnik, a 2016. i senator nakon što je na izborima dobio više od 16 milijuna glasova.

'Neću vas iznevjeriti. Neću krasti od vas. Nisam počeo obnašati javnu funkciju kako bih se obogatio kao oni kojima je politika glavna preokupacija', izjavio je tada, a na Filipinima su svi duboko uvjereni da će biti i predsjednik države i to već 2022.

No uz njegov ulazak u svijet politike vežu se i kontroverze, odnosno verbalni napadi na homoseksualce.

'Vidite li da se životinje pare sa istim spolom? Životinje su bolje jer mogu razlikovati muško od ženskog. Ako muškarci imaju spolni odnos s muškarcima, a žene sa ženama, tada su gori od životinja', rekao je.

Ispričao se, ali stav nije promijenio te je rekao da je i dalje protiv istospolnih brakova, ali da će se moliti za sve njih i da ih sve voli. Uglavnom, s Mannyjem je uvijek zanimljivo, a i kad je bio u mirovini (pa s vraćao), privlačio je pozornost drugim stvarima - tako je uz politiku jedno vrijeme igrao košarku te bio trener u filipinskoj košarkaškoj ligi, snimao filmove i dokumentarce...

U prosincu će proslaviti 41. rođendan, a godine su to u kojima su sportaši već odavno u mirovini, što bi voljela i njegova supruga, ali Manny još nije rekao zadnju riječ. Već je najavio da je početkom iduće godine spreman za pobjednika meča Errola Spencea Jr. i Shawna Portera, ali ovih dana javnost je zatresla senzacionalna vijest o mogućem povratku Mayweathera iz mirovine te novoj borbi s Pacquiaom.

Uh, kakav bi to bio završetak karijere - pobijediti čovjeka koji nikada nije izgubio meč (50-0), ali zbog svojeg bahatog ponašanja i razmaženog razmetanja novcem nikada nije postao omiljen običnom puku kao Filipinac, prvak naroda!