Dinamo, Zagreb i Hrvatska više od dva desetljeća čekali su naslov prvaka. A onda se na Maksimiru 1980. godine pojavio Ćiro Blažević s bijelim šalom i dvije godine potom poveo Zajeca, Kranjčara, Cerina i Mlinarića do prvenstvene krune te bacio Zagreb u trans
Miroslav Ćiro Blažević u Hrvatsku se vratio 1979. preuzevši Rijeku, a u prosincu iduće godine postao je trener Dinama. Momčad je preuzeo na 14. mjestu, a na kraju sezone Modri su bili peti.
Iduće sezone uslijedila je 'Dinamova eksplozija', a sve je kulminiralo nezaboravnim 'plavim proljećem' 1982., kad je Dinamo predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka.
Prvog nakon 24 godine čekanja. Godinu kasnije klub je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u SFRJ.
Prošle godine ta je generacija, po mišljenju mnogih i najkarizmatičnija jer je bila sastavljena od domaćih dečki, obilježila 40. obljetnicu od tog naslova, pa su se na istom mjestu našle legende kluba, na čelu s Markom Mlinarićem i trenerom Miroslavom Ćirom Blaževićem.
'Ne mogu vjerovati da nam je to bio zadnji susret. Znali smo svi da je Ćiro bolestan, pisalo se o tome, ali njegov optimizam, veselje i duhovitost bili su mi vjera da će izaći kao pobjednik iz ove bitke. Nažalost, nije. No svi ćemo jednog dana otići', s tugom u glasu javio se za tportal Marko Mlinarić, motor tadašnje Ćirine momčadi.
'Eto, baš na tom okupljanju evocirali smo brojne uspomene na tu famoznu 1982. godinu. Svi smo bili pomalo nostalgični. I što mu sada, mom najdražem treneru iz seniorskih dana, karizmatičnom vođi, mogu reći osim HVALA za sve što je napravio za Dinamo i hrvatski nogomet.'