Pet super trenutaka u 2012. - ludih u pozitivnom i negativnom smislu - izdvojili smo u pregledu proteklih 365 dana u 'brlogu'
Na kraju ove godine, baš kao što je to bio slučaj i prethodnih, možemo sa zadovoljstvom ustvrditi - s 'medvjedima' nikad nije dosadno! Godina 2012. je u 'brlogu' bila uzbudljiva i rekordna, navijački fantastična i rezultatski solidna. No od svih drama i uzbuđenja odabrali smo pet najvažnijih trenutaka, pet momenata koje će navijači Medveščaka, a neke od njih i Ebel liga i hokejaški svijet itekako pamtiti.
5. Ludih 69 sekundi protiv Red Bulla
To je bilo strašno! Kako drugačije opisati totalni kolaps najbogatijeg kluba u Ebelu, koji je na Ice Feveru u zagrebačkoj Areni doživio potop kakav se zaista rijetko viđa. U ovom slučaju nisu važni rekordi, je li itko ikad zabio četiri gola u tako kratkom vremenu, nego činjenica da je to bila vrlo ozbiljna utakmica u kojoj za momčad iz Salzburga nisu igrali juniori, nego svi najbolji igrači. Pierre Pagé bio je konsterniran, na novinarskoj konferenciji mrmljao je nešto što je bilo teško razumljivo, tražio je opravdanja koja je samo on razumio. Nije pomoglo, tih ludih 69 sekundi ostalo je itekako u sjećanju. Između 51.45 i 51.54 (riječ je o minutama, naravno) zabijali su redom Tomislav Zanoški, Andy Sertich i dvaput Frank Banham. Konačni rezultat glasio je 6:3 za 'medvjede'.
Medveščak je u četvrtfinalu doigravanja 'pomeo' Znojmo sa super uvjerljivih 4:0 i više od tjedan dana čekao na polufinalnog suparnika. Ispalo je da će igrati protiv starih 'sportskih prijatelja' iz Klagenfurta, ispalo je - loše. Već u prvoj utakmici nazirala se katastrofa. Kako drugačije opisati polufinalni poraz 2:4 nakon vrlo glasnih i odlučnih najava o finalu, pa čak i osvajanju naslova prvaka. A crni i nepopravljivo loš niz započeo je već u prvoj utakmici tijekom koje smo vidjeli najmasovniju tučnjavu u Ledenoj dvorani. Tukli su se svi, čak i golmani, a na kraju su najdeblji kraj izvukli totalno izludjeli Joel Prpic i Frank Banham, koji je nesportskim prekršajem sve i inicirao. Obojica su u tim trenucima bila u super formi i suspenzija od ohoho utakmica im nije trebala. Ni njima, ni momčadi.
U četvrtoj sezoni nastupanja u Austrijskoj ligi Medveščak se konačno dokopao i prvog mjesta na ljestvici. 'Držimo prvo mjesto i ne mislimo ga tako olako prepustiti drugima', rekao je Tom Zanoški, ali njegove riječi se nisu pokazale vizionarskim. Nažalost, bili su 'medvjedi' kratko prvi, no zato je bilo - slatko. Zbilo se to u drugoj polovici studenoga, a prije kratkog negativnog niza u kojem su u četiri utakmice osvojili samo jedan bod. Uz to svakako valja spomenuti i 100. pobjedu 'medvjeda' u Ebelu ostvarenu protiv Dornbirna u Zagrebu 2. studenoga te nevjerojatan doseg Andya Serticha koji je do tog trenutka odigrao svih 200 utakmica za Medveščak. Nije propustio nijednu jedinu! U današnje doba čestih sportskih ozljeda, pogotovo u sportu kakav je hokej na ledu, to je dostignuće zaista izvrsno.
To je jedan od onih trenutaka koje će Ebel pamtiti i ne sumnjamo da će se njime itekako naslađivati. Nije nikakva novost da austrijski navijači, blago rečeno, ne 'šmekaju' Zagrepčane, pa im je poraz 'medvjeda' u Villachu 2:11 stigao kao uranjeni božićni poklon. Taj 2. prosinca pamtit će i Marty Raymond, jer sumnjamo da nije svjestan činjenice da je njegova momčad još i dobro prošla. Nakon što je Robert Kristan 'popio' okruglih 10 komada u prve dvije trećine, u posljednjih 20 minuta svoj debi u Ebelu doživio je mladi Tihomir Filipec i primio tek jedan pogodak. Dakle, budimo objektivni, barem malo, pa priznajmo da bi u takvim okolnostima Medveščak uprihodio barem još nekoliko golova da se dečki iz Villacha nisu umorili od bušenja gostujuće mreže.
Čudo neviđeno! To smo rekli mi koji pratimo Medveščak već godinama, neki čak i desetljećima, a možemo samo zamisliti kako su reagirali ljubitelji hokeja u svijetu, tamo gdje je taj sport na puno višoj organizacijskoj i tradicijskoj razini. Priprema dviju utakmica Ebela u pulskom amfiteatru, 2.000 godina starom rimskom zdanju, bila je teška, naporna, a u jednom trenutku zbog pretoplog vremena čak i dramatična. Na kraju su odigrane utakmice protiv Olimpije i Vienna Capitalsa, a u svijet je odaslana slika fenomenalnog ugođaja susreta u takvom okruženju. Hokejaši su također uživali, razgovarali smo neslužbeno i s 'medvjedima' i dečkima iz Capitalsa, a svi su bili oduševljeni, toliko da Bečanima čak ni poraz nije teško pao (1:4). Ta tri dana ponosa sigurno nikad nećemo zaboraviti!