Jedan od onih koji je kao navijač, ali i veliki prijatelj većine rukometnih heroja proživljavao svaku utakmicu Hrvatske ne EP-u svakako je i bivši reprezentativac Petar Metličić, trenutačno član slovenskog Celja
Nakon što su njegove kolege skinule Francusku s trona i nakon što je njegov nasljednik Marko Kopljar odigrao utakmicu karijere bio je sretan kao da je igrao s njima u Novom Sadu.
'Nisam mogao gledati cijelu utakmicu protiv Francuske jer sam imao trening, ali ono što sam vidio u drugom poluvremenu, bilo je dovoljno. Čuo sam se s Lacom (Lackovićem) i Mirkom (Alilovićem) i moram ih pohvaliti jer ih nije zahvatila euforija, što je jako pozitivno. Osjetilo se neko zadovoljstvo, olakšanje, ali očito su svi igrači svjesni da ih još čeka puno posla', za tportal.hr rekao je PetarMetličić koji je nedavno proslavio 35. rođendan.
U polufinalu nas očekuje domaćin Srbija, no ta utakmica će biti povijesna jer se igra u prepunoj beogradskoj Areni?
'Teško je u toj utakmici bilo što predvidjeti i jedno je sigurno – favorita nema. U toj utakmici ne odlučuje forma jer to su posebne utakmice željeli mi to priznati ili ne. Ne igra se negdje na neutralnom terenu nego u glavnom gradu Srbije, a kad to već spominjem, mislim da će ipak veći pritisak biti na domaćinima.'
'Srbija je, osim nas, ako se gleda razina igre, najveći favorit za osvajanje zlata. Od Srbije to nitko nije očekivao, ali treba biti iskren i reći da su dosad pokazali najviše. Neće nam biti lako, to je sigurno.'
Vaš nasljednik na poziciji desnog vanjskog Marko Kopljar protiv Francuza je odigrao utakmicu karijere. Napokon smo ga dočekali u vrhunskom izdanju?
'Veliki je teret kada ste nečiji nasljednik. Znate, nije ni meni bilo lako biti nasljednik Saračevića ili Mikulića. Marko se takvim pričama ne treba opterećivati, no on je odličan dečko i prije svega jako pošten. Drago mi je da mu se to dogodilo jer je napokon pokazao svima kako može igrati na vrhunskoj razini. Cijelu sezonu igra dobro u dresu Zagreba, no sve je to zbog čiste glave. Za svoju visinu od 210 cm igra odlično obranu, ima sjajan šut izvana i na njegovoj igri vidi se kako je sazrio, a to je najvažnije. Samo mora igrati svoju igru i biti hrabar.'
Vaši bivši suigrači iz generacije Portugal 2003. Balić, Vori i Lacković - kada ste osvojili svjetsko zlato - još uvijek igraju važnu ulogu i love svoje prvo europsko zlato. Jeste li preboljeli što više niste dio te momčadi?
'Prebolio sam odavno, to je sada iza mene. Danas u svakoj utakmici uživam i navijam. Ne pametujem nikome. Ja sam danas kao i svi gledatelj - tek obični navijač, ali sam u mislima s njima. Velik je motiv postolje u Srbiji, a ako Balić, Vori i Lacković uspiju otići do kraja, upotpunit će kolekciju i slobodno mogu u penziju (smijeh). Ako budu zlatni, izborili su i plasman na Olimpijadu, što je velika stvar! I još nešto: ne želim nikoga zamarati pričama o tome kako sam i na koji način prestao igrati za reprezentaciju. Nisam ni prvi ni zadnji koji je tako otišao. Bilo mi je teško, a sada sam posvećen igrama u Celju u mladoj i nadarenoj momčadi, a u svakom slobodnom trenutku guštam s obitelji.'
