Tko je Jordi Roura, čovjek koji će večeras voditi Barcelonu u pokušaju da nadmaši veliku Milanovu prednost iz prve utakmice? (MAXtv, Arenasport 3 - 20:45)
7. prosinca 1989. Barcelona je igrala uzvratnu utakmicu Europskog superkupa protiv Milana na San Siru, nakon što je je u prvoj na domaćem terenu izvukla tek 1-1. Jordi Roura bio je jedan od mnogih nadarenih mladića poniklih u La Masiji koji su pokušavali ući u prvu momčad; kad mu je Johan Cruyff priopćio da će početi utakmicu, Roura nije mogao vjerovati svojoj sreći. Bilo je to ostvarenje sna, iako je prije toga već par puta ulazio u igru potkraj utakmica domaćeg prvenstva koje su dotad već bile riješene.
San se vrlo brzo pretvorio u noćnu moru. Poslije samo devet minuta igre, na 22-godišnjeg veznjaka neoprezno je startao suparnički centarfor i potrgao mu križni ligament koljena. Roura je teren napustio na nosilima, stenjući od neizdrživih bolova i nikad više nije bio 'onaj stari'... Ironično, čovjek koji ga je tako skršio bio je nogometaš kojeg, osim po senzacionalnim igrama, najviše pamtimo po tome što su ga toliko tukli i lomili da je pravo medicinsko čudo to što danas uopće hoda; genijalni majstor čija je sudbina izravno nagnala FIFA-u da postupno postroži kriterije kod startova i pokuša zaštititi igrače.
Da, bio je to Marco van Basten
Roura se dugo oporavljao, ali nije se uspio posve vratiti. Do 1992. je skupio još nekoliko nastupa za Barcu, igrao još malo za niželigaše, a onda je prekinuo karijeru u 27. godini života. Dvije godine kasnije otišao je u Japan kao jedan od trenera u timu legendarnog Cruyffovog asistenta Carlesa Rexacha u klubu Yokohama Flügels, a zatim je bio direktor Terasse, malog kluba iz svog rodnog kraja. Prije pet godina je u svojstvu trenera preuzeo Hospitalet, ali je otpušten nakon što je klub ispao iz treće španjolske lige.
Godine 2009. su ga Pep Guardiola i Tito Vilanova – stari prijatelji koje je upoznao još kao dječak u La Masiji – pozvali u Barcelonin stožer. Ondje je iduće tri sezone bio zadužen za skautiranje budućih suparnika. Kad je otišao Guardiola, zamijenio je Vilanovu na mjestu prvog pomoćnika. Danas je Tito odsutan zbog borbe protiv opake bolesti, a Jordi ga – htio ili ne htio – mora mijenjati.
Sve su oči uperene u trenera vrlo skromnog iskustva i dosadašnjih dosega. Ako uspije proći Milan, bit će to možda prekretnica u njegovoj karijeri; a ako ispadne...
Za Rouru su ovo vrlo emotivni dani. Najbolji prijatelj, usto i šef, mu je ozbiljno bolestan. U rukama ima najbolju momčad naših dana, a dočekuje klub koji mu je već jednom uništio karijeru i mora osjećati da mu mnogi ne vjeruju. Može li spriječiti ponavljanje povijesti?
