Davne 1937. osnovan je boksački klub u Borovu. Zvao se Bata i bio drugi (nogometni osnovan 1933.) najstariji borovski klub. Tek kasnije će nastati moćno Sportsko društvo Borovo koje će pronositi sportsku slavu mjesta i grada sve do krize krajem osamdesetih i rata koji je sve sravnio sa zemljom.

Do i tijekom 2. svjetskog rata klub je sudjelovao na šakačkim natjecanjima diljem zemlje, i već tada su se stvorile prve boksačke legende. Borovo i Vukovar brzo su zaslužili visok boksački rejting.

'U boksačkom svijetu smo uvijek bili cijenjeni, već do onog rata Kruno Mekić i Zlatko Hrbić bili su legende svog zanata. Kasnije smo mi nastavili njihovim stopama i održali Borovo u samom vrhu,' govori Ante Marović, donedavni izbornik mlade reprezentacije i borac koji je u Borovu proveo kraj sedamdesetih i završne godine do krize i gašenja.

Tri godine nakon rata pokrenuta je Jugoslavenska liga i do prvog gašenja kluba 1986. godine Borovo je samo dvije sezone provelo u drugom rangu. Svaka epoha nosila je svoje junake, a u razdoblju od 1968. do 1980. Borovo je tri puta bilo viceprvak Jugoslavije.

'U Hrvatskoj smo mi i Pula bili daleko najjači, ali ukupno gledano samo tada neprikosnovena Zvezda i Partizan su imali veći kontinuitet u cijeloj Jugi. Prvi put smo viceprvaci bili čini mi se 1968. a ja nikada neću zaboraviti zadnje ligaško kolo 1975. protiv Zvezde u Osijeku,' počinje Marović sjećanje na najvažniji meč u klupskoj povijesti.

'Zadnje kolo, mi protiv Zvezde i imamo bod viška. I 10:10 nam je dovoljno za naslov prvaka koji smo svi sanjali, ali izgubimo 11:9. Ja sam svoju borbu dobio, svi smo dali koliko smo mogli, ali do danas mi je ostao gorak okus da naši tadašnji čelnici zapravo nisu željeli taj naslov. Takva su vremena bila,' uz uzdah završava još uvijek vrlo agilni borac.

U prvom osvajanju drugog mjesta u državi dominirali su Josip Salaj i Vjeko Padovan, a klubom je malo zatim zadominirao najbolji teškaš države, prvak Balkana i Mediterana Anton Vukušić. Borovčanin koji je tada višestruko osvajao pojedinačne naslove vukao je i te 1975. i pet godina kasnije u posljednjem velikom pokušaju Borova da uzme prvi vukovarski naslov prvaka Jugoslavije.

'Te '75. smo bili najjači ikada. Uz Vukušića smo imali i Antona Premuža koji je jedini ostao u pozitivnom omjeru s Matom Parlovom, Ranka Bojovića i ostale, a onda su došli i Kamenko, Kovačević, Pantić, Škaro, Malošeja... Držali smo kvalitetu, nisu nam baš nosili bodove odavde, ali došao je financijski krah i gašenje kluba.'

Malo zatim došao je i rat i 1992. klub se ponovno osniva. 11 godina samo na papiru, a 2003. se u Tehničkoj školi nastavlja s radom. Predsjednik je od tada Metkovac Nikola Volarević.

'Iduće godine obilježavamo 80 godina osnutka kluba i želimo pripremiti nešto u skladu s veličinom kluba. Trenutno smo u prvoj ligi, ali u Superligi imamo 5 od 10 boraca u Slavonija teamu koji se baš večeras protiv Istre (Pula + Rijeka) bori za naslov prvaka. Ostali borci su nam u BK Borovu u prvoj ligi i u kojem će to smjeru sada krenuti odlučit će novac,' kaže Volarević i nastavlja.

'Održana su dva sastanka na temu osnivanja regionalne lige i iz svih bivših država žele vidjeti nas i Pulu kao predstavnike Hrvatske. Ali za takvo što nam treba 30 - 50 tisuća eura a mi taj novac nemamo. Za sada se oslanjamo na pojedinačne rezultate i oni su sjajni. Filip Poturović je kao prvak države išao na predolimpijski turnir, Ivan Andrašić je teškaš od kojih je godinama bolji samo Filip Hrgović koji sada seli u profesionalce, a imamo dvojicu mladih Luku Pratljačića i Damira Lovrena koji ih mogu i nadmašiti,' otkriva Volarević perspektivu najsnažnijeg kluba u gradskoj povijesti. Sve stare slike izgorjele su im u ratu, ali Borovo i boks su sinonimi i trofeja i medalja bit će još...