Tada će na centar stadiona State Farm u Glendaleu kod Phoenixa u Arizoni izaći, u prvom 'živom' nastupu nakon pet godina, megazvijezda Rihanna. U petnaestak minuta izvest će nešto o čemu će se sljedećih dana govoriti skoro i više nego o utakmici, osim ako sportski dio ne bude jedan od onih antologijskih koji se pamte. One koji će, pak, pratiti utakmicu, najviše će zanimati hoće li Chiefsi osvojiti svoj četvrti, ili Eaglesi peti naslov 'svjetskih prvaka'.

Neće Rihannin show biti jedini glazbeni dio Super Bowla LVIII. Američku himnu će izvesti country zvijezda Chris Stapleton, a ostatak 'domoljubnog' programa izvest će glumica Sheryl Lee Ralph ('Lift Every Voice and Sing'), te R&B pjevač Kenneth Babyface Edmonds ('America the Beautiful').

Super Bowl Halftime Show već je godinama golemi mamac gledateljima finala, i prilika za prezentaciju izvođača koji su obično iz samog svjetskog vrha. Utakmice američkog nogometa na svim su razinama i inače obogaćene glazbenim točkama, ali to su najčešće sveučilišni ili školski orkestri, ili točke koje su popunjavale vrijeme dok publika ne bi otišla po grickalice, piće ili do WC-a. Tako je bilo i na Super Bowlu.

Prijelomni trenutak bio je početak devedesetih, kad su 'headlineri' bili limeni orkestri, ili likovi poput sasvim nebitnog imitatora Elvisa Presleya pod nadimkom Elvis Presto i slično. Glazbeni menadžer Jay Coleman shvatio je da to nitko ne gleda, i u suradnji s Pepsi predložio NFL-u nastup tada 'vrućeg' MC Hammera. Šefovi lige zaključili su da im ne treba takva 'estradizacija' najvažnijeg sportskog događaja godine, i odbili su ga, jer nisu željeli troškovima 'grickati' ogromni prihod od reklama.

A onda se dogodilo nešto što se u SAD-u smatra jednim od najzanimljivijih televizijskih trikova za stjecanje gledanosti. Naime, u vrijeme dok je CBS prenosio utakmicu 1992., tada još autsajderski, ali probitačni Fox i Pepsi su im postavili zasjedu: dok je trajalo poluvrijeme s nastupom kičaste klizačke trupe Winter Magic, oni su pustili uživo emitiranu epizodu provokativne humorističke emisije 'In Living Color' čije su glavne zvijezde bila braća Wayans i Jim Carrey. Rizik im se isplatio: publika je instantno promijenila kanal da bi gledali pomalo divlji i danas teško zamisliv humor INC-a, CBS-ov rejting u poluvremenu je potonuo, a šefovi NFL-a, TV kuća i glazbene industrije su shvatili da je potrebna promjena.

I sljedeće, 1993. godine ona je došla, na najspektakularniji mogući način. Organizatori su na teren doveli Michaela Jacksona, i nakon toga više ništa nije bilo isto. Legenda kaže da kralj popa tada nije bio sasvim svjestan veličine Super Bowla, pa je bio skeptičan. Koliko je bio neupućen svjedoči legenda da mu se nije sviđalo ime događaja, pa je predložio da se sve skupa zove 'Thriller Bowl'. Tek kad je shvatio da se utakmica gleda u 120 zemalja, pristao je na nastup koji je po uvjetima NFL-a trebao uključivati njegove najveće hitove, a ne samo materijal s tada aktualnog albuma 'Dangerous'. Zauzvrat, NFL je pristao dati donaciju od 100 tisuća dolara njegovoj organizaciji Heal The World.

Rezultat? Godinu dana nakon potonuća gledanosti, show Michaela Jacksona gledalo je više ljudi nego pobjedu Dallas Cowboysa nad Buffalo Billsima, a finale kratkog koncerta postalo je najgledaniji televizijski program svih vremena.

Sve što je Jay Coleman tri godine ranije govorio NFL-u ostvarilo se: čelništvo lige shvatilo je da poluvrijeme sa zvijezdama toga ranga može neslućeno povećati publiku Super Bowla i otkriti događaj onima koji inače ne bi gledali football. Naravno, najviše radosti izazvala im je činjenica da je to do neba povećalo cijene reklamnog prostora.

Zato su se sljedećih godina nizali sami glazbeni kapitalci - Diana Ross, U2, Justin Timberlake, Prince, Paul McCartney, Tom Petty, Bruce Springsteen, Beyonce, Lady Gaga, Madonna... Neki nastupi zapamćeni su zbog kikseva, mnogo više njih zbog spektakla kojeg su pružili. No, čak i najlošiji su gledani, još više komentirani. A korist je obostrana, pa je nastup u tih 12-15 minuta postao jedna od najvećih ambicija svakog 'teškaša'. Hoće li Rihanna 30 godina nakon Jacksona ući u tu kategoriju? Sigurno hoće.

Kolumnist Yahoo Sports Jay Busbee ovih je dana sastavio top listu od deset najboljih nastupa u poluvremenu Super Bowla, evo ih:

10. Michael Jackson (1993)

9. Lady Gaga (2017)

8. Madonna (2012)

7. Jennifer Lopez & Shakira (2020)

6. Diana Ross (1996)

5. U2 (2002)

4. Dr. Dre, Snoop Dogg, Eminem, Mary J. Blige, Kendrick Lamar (2022)

3. Bruce Springsteen (2009)

2. Beyoncé (2013)

1. Prince (2007)

Busbee je složio i listu deset najgorih nastupa, a na vrhu (ili dnu, kako se uzme) jest takozvani 'Nipplegate', skandal na nastupu Janet Jackson i Justina Timberlakea 2004. koji je izazvao posljedice i reakcije daleko, pa i komično veće od jedne razgolićene dojke.