Na lijepo popunjenom maksimirskom stadionu, Dinamo je pobjedom 1:0 nad Hajdukom stigao do prvog trofeja u novoj sezoni. Modri su golom Martina Baturine osvojili naslov pobjednika Superkupa, ali i stekli psihološku prednost uoči još jednog derbija s istim suparnikom, sljedećeg petka (20 sati, MAXSport 1), na istom stadionu, u sklopu prvog kola SuperSport HNL-a.

'Što se tiče prvog poluvremena možda je Dinamo bio aktivniji i opasniji. Detonator svih akcija bio je Bruno Petković, koji se spuštao među linije. I kreirao je opasne situacije za Špikića i Baturinu, koji su ulazili iz drugog plana. Na drugoj strani, Hajduk je igrao dosta slično. S time da je Mlakar imao ulogu Petkovića, to jest ulazio u međuprostor. Pukštas i Dolček bili su ti koji su ulazili iz drugog plana. Mislim da je Hajduk djelovao puno zrelije nego u prijašnjim utakmicama, zatvorili su prostor, djelovali su dosta kompaktno u fazi obrane. I čak su na momente su iznenadili visokim presingom. Dinamo je imao problema s izlaskom iz zadnje linije. Drugo poluvrijeme otvoreno s velikom prilikom Hajduka, točnije Dajakua u 48. minuti. A utakmica je odlučena golom Baturine. Pukštas je izgubio loptu na sredini terena, a on i Krovinović nisu napravili prekršaj. Dinamo je kroz tranziciju došao u situaciju '4 na 5', uz još jednu izvanrednu asistenciju Petkovića za prekrasan Baturinin gol. Od 60. minute uz dosta izmjena na obje strane Hajduk je imao svoje šanse preko Čuića i Pukštasa koje nije iskoristio, a od 75. zaigrao s dvije špice (Mlakar, Čuić). Međutim, nije uspio promijeniti rezultat. Vidjelo se da je Hajduku stalo do ove utakmice, a potvrdila je situacija kada je Leko isključen. Došli su prilično 'našpanani', a i ta je situacija odvela vodu na Dinamov mlin', rekao je za tportal Mario Vodanović, koji je od 1. srpnja po prvi put samostalno preuzeo vođenje seniorske momčadi. I krenuo je od trećeg ranga, odnosno od Radnika iz Križevaca.

Dinamo je pobijedio, ali ne bi bilo nezasluženo i da je Hajduk zabio barem za izjednačenje?

'Da, slažem se. Vidjelo se kroz drugo poluvrijeme da je Hajduk imao i zrelije prilike od Dinama. No, tako je to u nogometu. Kada ne iskoristiš svoje prilike, budeš kažnjen'.

Koliko vidimo, Dinamo se zasad 'osvježio' s tek jednim igračem (Maxime Bernauer), za razliku od Hajduka, koji je doveo petoricu (Zvonimir Šarlija, Leon Dajaku, Vadis Odjidja-Ofoe, Ismaël Diallo, Fahd Moufi) novih igrača? Pridodamo li tome da se sve glasnije šuška o mogućem odlasku Livakovića, pa i Petkovića te Šutala iz Dinama, ova bi sezona mogla biti prilično neizvjesna?

'Da, mogla bi biti vrlo izjednačena. Što se Hajdukovih novih igrača tiče, iako su igrali kratko, mislim da bi mogli biti pojačanja, a što su pokazali i u ovom kratkom periodu igranja. Tu poglavito mislim na Moufija, i Odjidja Ofoea. Naravno, i povratnik u ekipu, Dolček, koji je u prvom dijelu bio najopasniji igrač Hajduka. Još kad se vrati Livaja, mislim da bi to mogla biti još bolja Hajdukova priča. Možda već sljedećeg petka u Zagrebu. Tim prije, ako Dinamo uistinu ostane bez nekog od ovih ključnih igrača. Ivanušec se također ozlijedio, pa je upitno i hoće li biti spreman za tu utakmicu. Uglavnom, mislim da nas čeka uzbudljivo prvenstvo'.

Tijekom igračke karijere nastupali ste za mladu reprezentaciju, pa ste igrali i s nogometnim veličinama, poput Ivana Jurića, Silvija Marića, Darija Šimića, Davora Vugrineca, Stjepana Tomasa…?

'Je, respektabilna ekipa. Pamtim te dane, jer kada vidim kakve su karijere napravili svi oni, mogu biti samo ponosan. Naravno, ostale su mi i prekrasne uspomene, brojne zafrkancije, koje pamtim cijelog života. A kao što vidite, neki su i sjajni u svojim trenerskim karijerama'.

Na trenerskom putu surađivali ste i sa Željkom Sopićem, koji je prošle sezone napravio pravo malo čudo s Goricom?

'Da bio sam u Sabahu iz Azerbajdžana, ali prvo kao koordinator mlađih kategorija. Bili smo 'gore' Dino Mustedanagić, inače sin Dinamove legende Đemala, i ja. No, kada je trener dobio otkaz, onda smo mi dobili prvu momčad u ruke. No, bili smo tek privremeno rješenje, jer kroz par mjeseci, nakon stanke, u klub su došli Željko Sopić i Marko Lozo. I mi smo ostali s njima. Imali smo i ugovor na još jednu godinu, ali korona nam je pokvarila planove i posao'.

Imali ste i zanimljivu igračku karijeru? Dijete ste NK Zagreba, od kadetskih do seniorskih dana?

'Da, prošao sam čuvenu Zagrebovu školu. S time da sam jedan period bio i na posudbama u Hrvatskom dragovoljcu, odnosno NK Trešnjevci. I baš iz te Trešnjevke, s početka 90-tih, jer igrali smo Prvu B ligu, sjećam se okršaja protiv Gorana Jurića, Ivana Cvjetkovića, Blaža Sliškovića. Stvarao se tada Hrvatski dragovoljac, bio je iznimno jak. A meni je ta sezona otvorila vrata seniorske momčadi Zagreba'.

Debitirali se s 18 godina?

'Ha, ha.. Sa 17 godina i 11 mjeseci, protiv Cibalije, a trener je bio Ilija Lončarević. Istina propustio sam onu 'šampionsku' godinu pod Cicom Kranjčarom, ali mislim da je ovaj Zagreb u kojem sam ja igrao, bio, ako ne jači, onda barem jednako jak. Jer igrali su Popović, Bičanić, Čeko, Konjević, Rukavina, Špehar, braća Biškup, pa već spomenuti Sopić. I te smo sezone 1993/94 bili u utrci za naslov prvaka s Hajdukom, ali nam je Zoran Vulić golčinom s više od 30 metara uskratio slavlje. A ja sam tu utakmicu odgledao s klupe'.

Dakle, imate dobar motiv da jednog dana dogurate do trenera kakve HNL momčadi i tražite priliku za revanš Hajduku?

'Da, svakako, ali prvo moram položiti još dva ispita za UEFA Pro licencu. Inače, sa mnom u toj generaciji su Mihael Mikić, Nikola Šafarić, Darko Jozinović, Luka Vučko… Tako da maštam o klubu iz najvišeg ranga hrvatskog nogometa, a onda mi se možda i pruži prilika za revanš Hajduku (ha, ha). Ali idem stepenicu po stepenicu, tu nema improvizacije, sve se mora proći. S time da već sada imam nekakve upite za preuzimanje klubova u inozemstvu. Točnije s Bliskog istoka', zaključio je Vodanović.