Prije nešto više od godinu dana Dinamo je na prvi pogled bio u identičnoj situaciji. U studenom 2023. momčad Sergeja Jakirovića stigla je na derbi na Rujevicu u neviđenoj krizi.

Samo dvije pobjede u devet utakmica, i to protiv Oriolika u Kupu i Lokomotive u SHNL-u, gurnule su Dinamo na rub ponora. Eventualni poraz od Rijeke ostavio bi ga na sedam bodova minusa, za Hajdukom bi zaostao deset, iako je čitavo vrijeme imao zalihu od dvije utakmice manje.

Jakirovićeva momčad igrala je grozno, bila je rasturena ozljedama, ali morala je nekako preživjeti Rujevicu. Završilo je 2:2, ali Dinamo je te večeri poginuo. Arijan Ademi u naletu emocija razbijao je reklame, Stefan Ristovski slavio je gol tresući ogradu kaveza BBB-a, hvatali su Dinamovi igrači protivnike za vrat, igrali na rubu kartona, ali su pokazali onu stvar. Uslijedilo je pet pobjeda u nizu, a neočekivani poraz od Lokomotive u zaostaloj utakmici bio je jedini do kraja prvenstva.

Dinamo izgleda kao skupina 'hodajućih mrtvaca'

Ove godine situacija je bila nevjerojatno slična. Desetkovan ozljedama, Dinamo je nekako morao preživjeti Poljud. Baš kao i lani, bio je u lošem nizu, nije igrao dobro, ali za razliku od prošle jeseni, na Poljudu ovaj put nije pokazao baš ništa. Momčad Nenada Bjelice izgledala je kao skupina 'hodajućih mrtvaca', koju je inače potpuno bezopasni Hajduk dobio na mišiće, na ogromnu želju i još veću borbenost.

Postoji još jedan veliki problem - Dinamo ovaj put nema dvije utakmice manje, Hajdukova prednost je vrlo ozbiljnih sedam bodova. Četiri utakmice bez pobjede, tri utakmice zaredom bez stvorene šanse i bez udarca u okvir, igra bez ikakve ideje i s puno nelogičnosti. To dovoljno govori samo za sebe.

Ima i objektivnih okolnosti. Činjenica jest da Dinamo trenutno živi bez svoja tri ključna igrača, a to su Josip Mišić, Petar Sučić i Bruno Petković. Izostanak jednog od njih je problem, izostanak dvojice je alarm, a izostanak sve trojice jednostavno je nemoguće nadomjestiti. Bez Mišića, a u zadnje vrijeme osobito bez Sučića, Dinamo je sasvim drukčija ekipa, ali to nije opravdanje ni Bjelici ni igračima za ovakva izdanja. Kad se oni oporave, nije upitno da će se Dinamo stabilizirati i da će ući u neku seriju pobjeda u proljeće, ali je upitno s kojim će zaostatkom dočekati tu seriju.

Kad je došao, Bjelica je dočekan kao spasitelj. Očekivalo se da će, kao i u prošlom mandatu, imati dvije momčadi, jednu za Europu, a drugu za SHNL. No nisu baš iste okolnosti kao prije četiri godine. Konkurencija je ipak ozbiljnija, a Dinamova 'druga' momčad nije jaka kao ona iz vremena Damiana Kadziora, Marija Gavranovića i ostalih.

Izostanci su ozbiljni, ali njihove zamjene ne bi trebale biti toliki problem

No je li toliko slabija da mora ovako loše izgledati? Nije. Nema Mišića, Sučića i Petkovića, ali tu su Marko Rog, Lukas Kačavenda, Luka Stojković i Sandro Kulenović. Ne može se reći da je riječ o juniorima ili nekim bezveznjacima, nego o ozbiljnim igračima (Rog, Kulenović) i ogromnim potencijalima (Kačavenda, Stojković), koji bi trebali barem dostojno nadomjestiti izostanke.

Izuzev Kulenovića, preostala trojica uopće nisu imala kontinuitet igara ove sezone. Jakirović, a onda i Bjelica koristili su ih samo u slučaju nužde i sad im je jako teška uloga nositelja momčadi. O tome se trebalo ranije razmišljati, kad su svi bili zdravi, jer su ozljede sastavni dio svake sezone.

A i neke Bjeličine odluke su u najmanju ruku upitne. Stavljanje Maximea Bernauera na zadnjeg veznog i ulazak Sadegha Moharramija i Dine Perića na Poljudu su ili potez očajnika ili poruka onima u upravi, odnosno sportskom direktoru - 'nema tko igrati, pa moraju ovi'. Derbi s Hajdukom nije bio ni vrijeme ni mjesto za takve igre i svi se u Dinamu moraju zapitati što rade.

To prvo ide na račun igrača, i to spomenutih 'senatora'. Ovo je njihova svlačionica i na njima je, kao najiskusnijima, da postroje i sebe i sve ostale, izviču se jedni na druge ako treba i riješe ono što imaju. Pod uvjetom da u njima još ima one energije i inata, što su pokazali prije godinu dana na Rujevici. Uvijek su bili najbolji kad je bilo najteže pa eto prilike da to po tko zna koji put ponovno pokažu.

Inati li se Bjelica Mariću?

Bilo bi dobro i to da Bjelica i Marko Marić riješe ono što imaju. Dugo su razgovarali nakon poraza od Borussije, imali su sastanak dan kasnije oko Samyja Mmaeea, a trebali bi ponovno. Bjeličine odluke i potezi previše izgledaju kao inaćenje Mariću i njegovoj selekciji igrača.

Kaznio je Juana Cordobu i Ronaela Pierre-Gabriela, iz momčadi je izbacio Mmaeea, a Bernauera šeta po pozicijama. Ono što Bjelica svakako prvo mora napraviti jest kako god zna probuditi ovu momčad. Sljedeće tri utakmice do prvenstvene pauze Dinamova su Liga prvaka, a utakmica s Celticom sad je nebitna.

I za kraj, navijači očekuju odgovore od onih najodgovornijih, a tu su predsjednik i Uprava. Prošlo je vrijeme dobrih rezultata, ulazaka u Ligu prvaka i hvalisanja brojem članova. Došla je prva prava kriza za novo klupsko vodstvo, a koje je uvjeravalo sve da je pravo rješenje za Dinamo.

A od Uprave ni slike ni tona. Silne tisuće članova sigurno zanima što oni misle i kako gledaju na činjenicu da bi u prvoj sezoni u njihovom mandatu Dinamo mogao ostati bez naslova prvaka. Imaju li Velimir Zajec i Marić rješenja? Imaju li plan? Ili vjeruju da će sve biti dobro kad se vrate ozlijeđeni igrači? Puno pitanja, a odgovora nigdje...