Prva dva velika europska trenera koja većini ljubitelja nogometa odmah padaju na pamet su sir Alex Ferguson i Arsene Wenger. Dvije trenerske veličine čije smo rivalstvo i rad imali priliku pratiti u istom vremenskom periodu. Ovaj je članak namijenjen Le Professoru, ali jednostavno je nemoguće pisati samo o karijeri Wengera, a da se ne spomene Alexa Fergusona ili obrnuto.

Veliko rivalstvo Arsenala i Manchester Uniteda, tj. Alexa Fergusona i Arsenea Wengera

Jedno od najvećih rivalstava u engleskoj nogometnoj povijesti. Dva kluba vladala su Engleskom u tome periodu, a vodile su ih dvije trenerske ikone koje zajedno imaju 49 godina staža u njima. Igrali su međusobno čak 49 puta, Ferguson je izašao kao pobjednik 23 puta dok je Wenger nadmudrio škotskog kolegu 16 puta, plus 10 neriješenih rezultata. Arsenal je u doba Wengera tri puta bio prvak Engleske, a najpoznatija titula mu je ona iz sezone 2003./04., kada je momčad francuskog stručnjaka osvojila naslov bez poraza. Ferguson je pak osvojio čak 13 titula prvaka s Unitedom, ali zato ima manje FA kupova - United njih pet, a Arsenal sedam.

To su podaci koji zahtijevaju ogromno poštovanje i koje će rijetko tko ponoviti. Toga su svjesni i Wenger i Ferguson jer koliko god je rivalstvo bilo veliko, uvijek su imali određenu dozu poštovanja jedan prema drugome:

'Wengeru se ne mogu nego diviti. Sve ove godine zadržao je svoju nogometnu filozofiju i fascinantno je to da je nikada nije mijenjao. Njegove momčadi uvijek su igrale nogomet u pravom smislu te riječi, a sve ovo vrijeme forsirao je mlade igrače i moram priznati da sam to uzeo dijelom i od njega', rekao je Ferguson.

Nema sumnje ni u to da francuski trener rođen 1949. godine u Strasbourgu uvelike poštuje svog škotskog kolegu, no nije toliko iskren, uvijek ostavi malu rezervu. Nakon što ga je nedavno Ferguson prozvao po tko zna koji put, Wenger se mašio ironije:

'Spreman sam preuzeti odgovornost za sve probleme u engleskom nogometu, samo ako to Fergi zatraži.'

Afera Pizzagate

Ali tijekom njihove vladavine bilo je i tenzija i napetih trenutaka. Poznat je incident Pizzagate iz listopada 2004. godine. Tada je ManU pobijedio 2:0 na Old Traffordu, prekinuvši Arsenalov niz od 49 susreta bez poraza u Premiershipu, a nakon utakmice došlo je do velike gužve u tunelu. U jednom trenutku netko iz svlačionice Topnika bacio je pizzu prema Fergusonu pogodivši ga u rame. Wenger je kažnjen s 20.000 eura zbog ružnih riječi koje uputio nakon utakmice te zbog njegova komentara da je Ruud van Nistelrooy lažljivac i prevarant koji je odglumio kazneni udarac.

No ono što je važno istaknuti - kada je Arsene Wenger u pitanju - jest činjenica da je hrvatski stručnjak Boro Primorac, bivši proslavljeni bivši igrač Hajduka - čak 22 godine bio njegova desna ruka.

Boro Primorac, nevidljiv čovjek i Wengerov prvi pomoćnik

Boro Primorac i Arsene Wenger od 1997. do 2018. surađivali su u Arsenalu. No Primorac je uvijek bio osoba koja je bila u sjeni, nije davao izjave i često ga se ne bi vidjelo s ostatkom osoblja kluba, ali je cijelu karijeru bio uz Wengera i nitko nije dovodio njegovu stručnost u pitanje, dapače:

'Boro je enciklopedija svjetskoga nogometa. Navedite ime bilo kojega igrača na svijetu i Boro će vam reći sve podatke o njemu. Na TV-u vrti samo nogometne utakmice', ispričao je bivši Arsenalov trener vratara Bob Wilson.

Primorac je trenirao Valenciennes dok je Bernard Tapie vodio Marseille prema europskom vrhu. U tjednu u kojem je Marseille čekao utakmicu s Milanom, Tapie nije želio riskirati, pa je ponudio novac trojici Valenciennesovih nogometaša da puste utakmicu. Nakon poraza jedan od igrača nije izdržao i sve je ispričao Primorcu. Tapie je pokušao podmititi i Primorca, ali Boro nije pristao i sve je ispričao Wengeru, a on mu je savjetovao da sve prijavi vlastima. Primorac je tako postao glavni svjedok tužilaštva u procesu protiv Tapieja. Svjedočenju Primorca sud je povjeravao, ali svejedno mediji su ga razapeli te je dao otkaz u klubu i više nije namjeravao raditi u francuskom nogometu. Ubrzo nakon toga otišao je kao Wengerov pomoćnik u Japan te ga je zadivio svojim znanjem i predanošću.

'Da pitate Boru za bilo kojeg igrača na svijetu, on zna o kome se radi. Kada bismo igrali u Europi ili kad bih zaigrao za reprezentaciju, ako sam želio nešto znati - samo bih pitao Boru. Zna koliko je neki igrač dobar, kakve su mu karakteristike, kojom nogom igra. Sve iz glave', prepričao je Martin Keown, bivši branič Arsenala.

Među mnogobrojnim igračima koje je Primorac preporučio Wengeru je i hrvatski Brazilac Eduardo da Silva.

Wenger i dovođenje Eduarda da Silve iz Dinama

'Bit ću istovremeno sretan i tužan kad vidim Eduarda', kazao je Wenger najavljujući dvoboj Arsenala u Ligi prvaka protiv Šahtara. Hrvatski napadač zabio je 12 golova u 22 utakmice za Arsenal u prvom dijelu sezone 2007./08., nakon čega je teško stradao prilikom brutalnog starta Birminghamova stopera Martina Taylora.

Hrvatskog Brazilca Eduarda da Silvu svi će pamtiti po odličnim igrama i nevjerojatnom talentu, no zbog ozljede nikada nije dosegnuo svoj vrhunac.

Eduardo je briljirao u dresu Dinama. U sezoni 2006./07. postao je najbolji strijelac HNL-a s čak 34 gola, a nakon što je zabio gol Arsenalu na Emiratesu zapeo je za oko i Wengeru.

'Odmah sam znao da ima nešto posebno. I njegov je život puno govorio, bio je mlađi Brazilac koji se prilagodio u potpuno drugačijoj zemlji. Zbog toga sam vjerovao da će se brzo prilagoditi Arsenalu. Mislim da smo ga platiti devet ili deset milijuna funti. Danas to ne izgleda puno za napadača njegovih kvaliteta', rekao je jednom prilikom Wenger.

Ali u to doba 11 milijuna eura plus bonusi nije bila tako mala cifra, pogotovo za napadača iz tada relativno slabije lige. Kako je Le Professor sam rekao, vidio je u njemu nešto posebno i nije pogriješio. U 67 utakmica zabio je 20 golova uz 18 asistencija, a da nije bilo te čuvene ozljede, brojke bi bile mnogo veće, kao i sama njegova karijera.

Velike promjene u načinu treninga i prehrane

U cijeloj priči, kada se govori o Wengeru, treba reći da je došavši u Englesku odmah donio i velike promjene u načinu treninga i prehrane. Stvorio je stroge propise o prehrani igrača. Prijašnjih godina u Arsenalu, a i u cijeloj Engleskoj, igrači su jeli hamburgere i čips i pili pivo te se nije pridavala pažnja važnosti prehrane. Dolaskom Wengera to se promijenilo i za Arsenal, ali i za cijelu Englesku. Bila je to svojevrsna revolucija...

Igrači su tako počeli uzimati multivitamine, proteine i kreatine. Pazili su što jedu i kada jedu. Stvorio je ‘znanstvenu brigadu’ koja je za svakog nogometaša razvila individualni program treninga i rehabilitacijskih postupaka.

Takav znanstveni pristup dao je mnogo rezultata, a i sami igrači nakon određenog vremena prepoznali su kvalitetu njegovih metoda.

Kada je Wengerova karijera u pitanju, treba se vratiti unazad. Prvi veliki uspjeh napravio je već u svojoj drugoj sezoni 1997./98., kada je s Arsenalom osvojio poznati Double ili dvostruku krunu. Osvojili su ligu u kojoj su uspjeli vratiti 12 bodova zaostatka i završiti ispred Fergusonova Uniteda, a FA kup osvojili su pobijedivši Newcastle u finalu. Bergkamp, Wright i Anelka bili su ubojiti strijelci i predvodili su Arsenal do velikog uspjeha pa je Wenger postao prvi strani trener koji je osvojio dvostruku krunu u Engleskoj.

Također veliki razlog za uspjeh bila je Wengerova odlična politika transfera. U to doba francusko tržište bilo je relativno nepoznato za Engleze i Wenger je kao Francuz znao to iskoristiti. Viera, Anelka, Henry - samo su neki od legendarnih igrača koje je kupio kao relativne nepoznanice, a na kraju su ispali igrači svjetske klase.

Povijesna godina - bez poraza u Premier ligi

Sljedećih sezona Arsenal nije uspio nastaviti s tim rezultatima. Ferguson i United dominirali su Engleskom. Wenger i Arsenal prekinuli su tu dominaciju tek 2001./2002. I to su napravili sa stilom - novom dvostrukom krunom. Arsenalov talisman Thierry Henry tada je s nevjerojatna 32 pogotka predvodio Wengerovu momčad do novog velikog uspjeha.

Povijesna godina i povijesni uspjeh - koji nitko još nije uspio ponoviti - bila je zaista nevjerojatna sezona 2003./04., u kojoj je Arsenal osvojio englesku Premier ligu bez poraza! Odigranih 38 utakmica, uz 26 pobjeda, 12 remija i bez poraza! Odlična momčad predvođena Thierryjem Henryjem gazila je sve pred sobom.

Wenger je sezonu prije toga otvoreno u medijima rekao kako smatra da ova momčad može osvojiti ligu bez poraza. Naravno, ta je izjava uzrokovala mnogo kontroverzi, ali na kraju se pokazalo da je Le Professor bio u pravu.

Taj naslov dobio je na značenju jer je potvrđen i službeno osvojen na terenu velikih rivala Tottenham Hotspura, na White Hart Laneu.

Arsenalova nevjerojatna serija od 49 pobjeda stala je na Old Traffordu u sezoni 2004./05., kada momčad nije uspjela obraniti naslov u ligi, ali zato je osvojila još jedan FA kup, pobijedivši Manchester United u finalu.

Wenger je bio na pragu ogromnog uspjeha u sezoni 2005./06., kada je odveo Arsenal do finala Lige prvaka i tako su Topnici postali prvi klub iz Londona koji je zaigrao u finalu najcjenjenijeg europskog natjecanja. U velikoj utakmici Wengerova momčad izgubila je od Barcelone i tako ostala kratka za jedini trofej koji do danas nije uspjela osvojiti.

Era Emiratesa i devet godina bez trofeja

Nakon 93 godine provedene na čuvenom Highburyju, Arsenal se 2006. godine preselio na novi stadion Emirates. Tadašnji vlasnici, a i sadašnji, obitelj Kroenke, gradnjom impozantnog stadiona najavili su svojim navijačima veće uspjehe nego prijašnjih godina. Ali dogodilo se baš suprotno, Arsenal je imao veliki kredit koji je morao otplaćivati i glavni cilj tih godina bio je igrati svake godine u Ligi prvaka, a Wenger je bio glavna uzdanica za to da će uz manja financijska sredstva Arsenal i dalje biti konkurentan.

Tijekom svih tih godina Wengerova momčad stalno je bila sudionik Lige prvaka, ali nije bila konkurentna za osvajanje trofeja. Redovno su ispadali u ranoj nokaut fazi Lige prvaka, a u ligi su uvijek bili na jednom od prva četiri mjesta, ali nikad nisu uspjeli napraviti iskorak koji su priželjkivali navijači. Što je više vremena prolazilo, oni su postajali sve frustriraniji. Sve više njih gubilo je vjeru u Wengera, koji je u suštini radio dobar posao, ali je štitio politiku uprave i vlasnike, čime je sva krivica padala na njegova leđa. I sam je nakon karijere rekao da smatra da je u tom periodu bez trofeja radio najbolji posao u cijelom svom mandatu u Arsenalu. Klubu je tada bila potrebna stabilnost i novac od Lige prvake, što je Wenger uspješno donosio svake godine.

U sezoni 2013./14. era bez trofeja napokon je završila. Wengerova momčad osvojila je FA kup, najdraže Wengerovo natjecanje, u kojem je bio daleko najuspješniji. U sljedeće četiri sezone još ga je dva puta osvojio i time ipak omogućio malo veselja navijačima. Ali pred kraj svoje vladavine u Londonu rezultati momčadi bili su sve slabiji, a bijes navijača sve veći. Do te mjere da je određeni dio njih glasno pozivao na otkaz i promjenu trenera. Čak su se vadili transparenti na utakmicama, a jedan od poznatijih glasio je 'Thanks for the memories, but its time to say goodbye'.

Na kraju sezone 2017./18. Wenger se odlučio povući i dati priliku novom treneru. Zadnja utakmica mu je bila pobjeda nad Huddersfield Townom u svibnju 2018. godine. Na Emiratesu je imao veliki oproštaj pred punim stadionom i na kraju je ipak to bio lijep rastanak, koliko god je ostao gorak okus zbog zadnjih sezona, kada je odbijao otići. Nakon karijere i sam je priznao da je možda trebao ranije otići, ali da mu je interes Arsenala bio na prvom mjestu, u što sigurno svi vjeruju jer Arsene i Arsenal stvarno su kao jedno i - kako je David Dein rekao 1996. godine - siguran je da je to sudbina. Sada, kada je cijela priča iza nas, možemo sa sigurnošću reći da je bio u pravu.