Prekinut derbi Futsal Dinama i Nacionala
Izvor: Pixsell / Autor: Luka Stanzl/PIXSELL
Prekinut derbi Futsal Dinama i Nacionala
Izvor: Pixsell / Autor: Luka Stanzl/PIXSELL
SRAMOTA U DOMU SPORTOVA
Derbi futsal prvenstva između Dinama i Nacionala, koji je pri rezultatu 2:0 za aktualnog prvaka Hrvatske, prekinut zbog nepromišljenog napada dijela Bad Blue Boysa na predsjednika suparničke momčadi Ivicu Đolu, ali i igrače Nacionala, još uvijek je tema brojnih polemika. No, zdravorazumski zaključci svode se na osudu navijača koji su (nažalost) uprskali mnoge dobre stvari. I pitanje je hoće li se ova greška, bez obzira jesu li bili isprovocirani ili ne, a što je najmanje bitno, moći ispraviti. Jer ovime su zabili sami sebi nož u leđa, davši za pravo - onome protiv koga se ustvari bore - a to su Mamić i HNS, kako ulica ne može voditi klub
Aktualna priča oko prekida futsal derbija, između Dinama i Nacionala, bila je i tema na portalu Tribina.hr, s koje donosimo komentar kojeg potpisuje Losovius
Za početak, treba odmah reći kako Futsal Dinamo nije nastao zato jer se među Dinamovim navijačima/simpatizerima našlo još i dovoljno ljubitelja futsala, pa se onda krenulo u usprednu priču s matičnim klubom. Ne, cijeli projekt nije ništa drugo nego proizvod revolta, metoda kojom su se poslužili navijači kako bi dokazali vrhušci kluba da su problem ljudi koji sjede u ložama, a ne oni koji stoje na tribinama. Stoga, ne treba ga se promatrati kao sportski, već kao socijalni fenomen. Futsal je izabran gotovo pa slučajno, kao sport koji je dovoljno blizak nogometu kako bi mogao dati barem neku vrstu denominacije, tj. poveznice s matičnim klubom.
Od početka, to se nije niti tajilo. Iako se nakon nekog vremena počelo raditi kako na osnaživanju momčadi tako i na omladinskoj školi, to je prije svega više usputna nego glavna aktivnost. Uostalom, dovoljno je pogledati samu web-stranicu kluba kako bi brzo postalo jasno da su glavne aktivnosti one koje se događaju na tribinama, a sporedne one koje se događaju na terenu. Stoga, prvi cilj cijele priče, te razlog zašto ona i postoji, je bilo dokazati prije svega aktualnoj vladajućoj garnituri u Dinamo kako postoji alternativa. Ali ne samo njima, nego prije svega i cijeloj javnosti, što je možda i važniji dio priče.
Naime, navijači s pravom vide da su organi koji bi trebali provoditi pravičnost i primjenjivati zakonske odredbe u najmanju ruku zakržaljali, tj. potpuno su inertni i reagiraju samo na (političke) podražaje (Zakon o Sportu samo je konačna potvrda ovoga). Da bi ih se pokrenulo, potrebno je stvoriti reakciju, po mogućnosti i pritisak. A u modernom društvu, a Hrvatska tu nije iznimka, nema pritiska do medijskog pritiska. I stoga, poruke koje su prije svega prema javnosti vazda BBB slali preko Futsal Dinama daju se svesti na tri osnovne; 1. postoji alternativa načinu poslovanja i organizacije Dinama (njihov je model 'jedan član-jedan glas'); 2. navijači i navijanje nisu problem, 'crne liste' su nepotrebne, nasilje ne postoji; 3. ne postoji sukob Sjever-Jug, to je falsifikat vladajućih.
Posljednjim susretom i neredima, kada je ozljeđen čak i vratar Nacionala, jako je kompromitirana svaka od osnovnih poruka zbog kojih Futsal Dinamo i postoji...
Sukob Sjever-Jug u punom zamahu
Sportska rivalstva nešto su što daje određenu čar i boju nogometu. Nesretna je okolnost što poneka uz naboj koji donose, jednako tako donose i nasilje. To je ujedno i točka oko koje nastaju mnogi problemi. Posljednjih godina, kada je počela velika borba protiv vrhuške HNS-a, prije svega BBB i Torcida znali su i zajedno nastupati u nekim akcijama. Poruka je bila jasna – 'Mi jesmo rivali, ali sada smo udruženi oko višeg cilja. Problem HNS-a je svačiji problem, a sukob je fabriciran kako bi se ljude plašilo navijačima.' Dobrim dijelom, može se reći da je u tim izjavama bilo i mnogo istine.
No, povicima tijekom utakmice protiv Nacionala postalo je upitno je li doista tako. Naime, BBB su vrlo svjesni kako se igrači Nacionala nisu učlanili u Hajduk jer su veliki ljubitelji splitskog kluba, nego jer su odlučili na brz i efikasan način odigrati kontru HNS-u nezadovoljni nekim odlukama vrhuške. Hajduk je napravio toliko da je postao prvi simbol te borbe i stoga je ta odluka strateški opravdana. Skandirati uvredljivo prema protivnicima u takvim okolnostima, iako znate da je taj potez zapravo dio iste borbe, čini se nelogično. Očito i dalje postoje neki animoziteti koji se ne mogu prevladati zbog više cilja, nego su na snazi bile niske strasti. I to je problem...
Uništena slika idiličnog navijanja i podrške
Prva poruka koju su slali iz Futsal Dinama, još kada je klub odigrao onu utakmicu na Šalati bila je – ovo je Dinamo! Spoj navijača i igrača, podrška bez rezerve, bez incidenta i bez nasilja, to je ono što Dinamo predstavlja, ono što je izgubljeno i ono zbog čega nema publike na Maksimiru, a ima na Šalati (kasnije u Domu sportova i Ciboni). Dakle, slika koje prikazuje kontru svemu onome za što su ih optuživali oni koji vode HNS i oni koji bi htjeli demonizirati navijačku scenu. Takvima porukama, postavljen je standard kojeg se moralo pratiti.
Taj je standard sada srušen. Od samih je navijača poslana poruka kojom se ograđuju od svakog nasilja i optužuju taj (pojedinačni) akt, ali to jednostavno nije dovoljno. A nije dovoljno zato jer svatko tko je pogledao samo snimku cijelog događanja jasno može vidjeti kako je cijela stvar dovedena do usijanja ponašanjem cijele skupine, koja se ponovo (slično kao i kod slučaja 'sjever-jug') nije uspjela oduprijeti niskim strastima, koliko god bili provocirani od dužnosnika protivničkog kluba. Jednostavno, sliku koju su slali pred javnosti i standarde koje su si postavili nisu uspjeli slijediti. Da bi stvar bila gora, dogodilo se to baš na utakmici koja je javnosti i najzanimljivija.
Postoji li alternativa i kako dalje?
Neki sada mogu (uz određenu dozu opravdanosti) reći kako se nije dogodilo ništa posebno. Nitko nije trajno ozljeđen, nije bilo nekog posebnog nasilja i ništa se skandalozno nije dogodilo. Uostalom, isto se ponašaju i ljudi iz vrha HNS-a. Dovoljno je samo pogledati neke od intervencija Zdravka Mamića, Alojzija Šuprahe i mnogih drugih kako bi se jasno uočilo da kako verbalno tako i fizičko nasilje nisu nešto od čega treba zazirati. Po toj logici, niti nasilje određenog broja navijača ne treba shvaćati tragično.
Pa ipak, stvar nije takva. Jednako kao što bilo tko od nas ne može kupiti Kamensko za četiri puta manje novce (a može donator HDZ-a), tako ista pravila ne vrijede niti ovdje za sve. Stvari jednostavno tako funkcioniraju da oni koji su na vlasti ili oko nje, pogotovo u državama koje nisu pravne poput naše, imaju sve privilegije. U takvom kontekstu, jedini adut u borbi je dosljednost, držanje principa i ne podlijeganje niskim strastima. Alternativa tome je nasilje, ali povijest nas uči da ono nikad nije donijelo baš mnogo dobra.
Nakon posljednjeg incidenta, teško je reći koji bi sada bio pravi put za BBB. Futsal Dinamo izgubio je dobar dio osnove zbog koje je postojao, jer to nikad nije bilo igranje futsala. Vjerojatno još jedina stvar koja predstoji BBB-ima je pokazati da su se oni spremni nositi s pojedincima koji inciraju ovakve incidente. Kada bi to napravili, vjerojatno bi ljestvicu podigli još i malo više, ali teško je vjerovati u takav scenarij...