U prvom izdanju emisije 'Neuspjesi prvaka' Mario Stanić je ugostio Aleksandera Čeferina, predsjednika Uefe. No drugi gost bio je puno atraktivniji za ljubitelje sporta u Hrvatskoj…

U drugoj emisiji, u opuštenom razgovoru, Stanić je postavio legendarnom hrvatskom kapetanu Dariju Srnu nekoliko zanimljivih pitanja, a sve je nadopunio nekim svojim osobnim iskustvima iz igračke karijere.

>> Emotivni Darijo Srna rasplakao se na predstavljanju autobiografije: Nemam se čega sramiti, ako želiš tako nešto, moraš se razgoliti i otvoriti do kraja...

Srna je na početku razgovora govorio o situaciji u ratom zahvaćenoj Ukrajini te je ispričao kako se živi u Kijevu, gradu koji je do intervjua posjetio pet puta. Dotakao se dana kad je morao donijeti odluku da se s 14 godina preseli u Split i zaigra za Hajduk, kao i razgovora s Igorom Štimcem i odluke da potpiše za tada malo poznat ukrajinski Šahtar kad je imao svega 21 godinu i što je bio glavni razlog za to.

'Želio sam osigurati sebi i obitelji egzistenciju. To je bio najveći razlog', kazao je Srna.

Srna je nakon završetka igračke karijere nastavio raditi u ukrajinskom Šahtaru kao pomoćni trener, a trenutačno radi na poziciji sportskog direktora.

Puno je govorio o svojim igračkim danima u Šahtaru te posebnom odnosu koji je imao s vlasnikom kluba Rinatom Ahmetovom.

Čak je ispričao detalje o pregovorima za novi ugovor koji mu je Ahmetov ponudio iako je na stolu imao ponude klubova kao što su Chelsea ili Barcelona. No kaže da mu je toliko dobro bilo u Šahtaru, u kojem se osjećao kao član obitelji, da mu nije palo na pamet nikamo otići 'iako se nije plašio konkurencije u bilo kojem klubu'.

No najzanimljiviji dio razgovora bio je onaj u kojem je Srna prvi put otvoreno progovorio o slučaju doping, zbog čega mu je bačena mrlja na karijeru. Iako se na koncu pokazalo da nije kriv i da je to bila pogreška, to vrijeme bez nogometa, kad je bio ponižen, nitko mu ne može vratiti.

'Svi su stali na moju stranu, od novinara, bivših igrača, trenera... Tu osjetiš zadovoljstvo i vjeruješ da nisi kriv. To me ojačalo u životu, puno je značilo ljudima oko mene, mojoj obitelji... Bilo mi je jako teško nositi se s tim, u tom sam trenutku patio više nego ikad. Ne možete dobiti rat, to je prirodan proces, ali ovo me ubilo više od očeve smrti, jer sam i njega na kraju razočarao. Bio je to udarac za mene... Ne mogu to opisati, najteži poraz u životu. Supruga me spasila i bodrila', ispričao je Srna.

Dotakao se i razgovora s ocem u rodnom Metkoviću uoči odlaska na Europsko prvenstvo 2016. godine. Naime poznato je to da je Darijev otac Uzeir preminuo u 75. godini života dok je Hrvatska igrala na Euru. Darijo je s Eura otišao u rodni grad na očev pogreb i odmah nakon toga vratio se među Vatrene. Njegove suze za vrijeme sviranja himne i ponos koji je osjećao teško se mogu opisati…

Ispričao je kako je ocu uoči odlaska na Euro tada bolest napredovala te da mu je bilo jako loše ('Nije mogao jesti, tek bi popio jogurt'), ali mu je - kada ga je Darijo pitao želi li da bude uz njega - u četiri oka rekao da 'mora otići na Euro predstavljati svoju obitelj, grad i državu'.

I danas je Darijo posebno zahvalan supruzi Mireli koja ga je nagovorila da razgovara s ocem u četiri oka i pita ga želi li da bude uz njega u Metkoviću te zadnje dane ili da putuje na Euro. Da ga to nije pitao, kaže da bi ga to mučilo sve ovo vrijeme…

U velikom razgovoru dotakao se i bijega iz kampa hrvatske reprezentacije u klub Fontana – zbog čega ga je tadašnji izbornik Slaven Bilić kaznio – a prisjetio se i debitantskog nastupa za Hajduk i problema s Torcidom, zbog čega je cijela momčad nekoliko dana prespavala na Poljudu. Kaže da je sve to ispričao i 'razgolitio se' u autobiografiji 'Srna', koju je napisala Milana Vlaović.

No u nekoliko navrata spomenuo je kako mu je najdraži individualni trofej 'Hajdučko srce', koji je dobio od Torcide, te je iskreno priznao kako je kao klinac samo sanjao o tome da postigne gol na punom Poljudu. Ništa drugo mu nije bilo važno…