Njemačka se već prije početka turnira našla u velikim problemima prilikom sastavljanja sredine terena. Lista ozlijeđenih igrača koji uopće nisu doputovali i onih 'načetih' je toliko duga da ju je osjetila i reprezentacija poput Elfa. Löw je dugo najavljivao da bi se zbog toga mogao koristiti Guardiolinim receptom iz Bayerna, s Lahmom na mjestu zadnjeg veznog, što je naposljetku i učinio. Iako naizgled formacijski sa samo trojicom u veznom redu, to često nije bio slučaj jer je nominalno desno krilo Mesut Özil dobio potpunu slobodu kretanja u napadu. Puste priče o katastrofi sustava s 'lažnom devetkom' utišao je Thomas Müller postizanjem prvog hattricka na prvenstvu. Igrač koji ustvari jest napadač (ne klasična špica) u ovoj utakmici je nerijetko imao zadatak izlaziti iz šesnaesterca prema sredini i izmjenjivati poziciju s Götzeom.

Portugalci su pokušali nametnuti stil igre koji će neutralizirati nogomet što su ga u reprezentaciju donijeli igrači Bayerna – bavarsku 'tiki-taku'. Obrambena linija je stajala dosta visoko dok su se napadači morali vraćati u svoju polovicu po potrebi. Suzili su teren na nekih 40 metara i zgusnuli se u sredini, kroz koju je Njemačka započinjala većinu svojih napada. Naravno da je to stil koji odgovara brzini Ronalda i Nanija na krilima koja su se pokušavali osloboditi. Sigurno nisu računali da će se Nijemci toliko brzo prilagoditi tome i okrenuti u svoju korist. Na sličan način na koji su pregazili Argentinu na prošlom prvenstvu, na kontre i polukontre, odlučili su savladati i Portugalce. Ključnu ulogu u tome je imao Philipp Lahm, igrač koji je svojim inteligentnim čitanjem igre zaustavljao suparničke napade i vrlo brzo pokretao protunapade, najčešće preko Özila.

On se vratio u ono što mu najviše odgovara, brzu igru tranzicije kojom je dirigirao u svojim danima pod Mourinhom. Vrlo važno za ovakav stil igre je bilo to da Müller i Götze nisu samo dobri napadači, već i odlični igrači, zbog čega nisu imali fiksnu poziciju u šesnaestercu, nego su svojim kretnjama izvlačili i miješali cijelu portugalsku obranu, a savršen dokaz toga je prvi pogodak, odnosno penal. Brzim dodavanjima na desnoj strani napada Portugalci su izigrani, Özil se oslobodio svojih čuvara, nakon čega je u najizglednijoj situaciji imao Götzea, no što je bitnije - nije došlo do preuzimanja i do kraja ga je pratio Joăo Pereira. Kako je Götze fizički jači i brži od svog čuvara, nije mu preostalo ništa drugo nego načiniti penal, kojim su ih Nijemci samo načeli. Takvim kretnjama otvaran je prostor iz leđa obrane koja je nesvjesno napuštala zamišljenu liniju ostavljajući prazan prostor za Kroosa i Özila te njihove teledirigirane lopte.

Potez koji je zaključio utakmicu dogodio se krajem prvog poluvremena, nedugo nakon drugog gola. Pepe je u naletu bijesa previše burno reagirao na Müllerov pad nakon njihovog duela. Unio mu se u lice, po procjeni srpskog suca i udario glavom, što je značilo samo crveni karton. Treba biti realan i zapitati se bi li sudac donio ovakvu odluku da mu na leđima ne piše Pepe. Dan ranije smo mogli vidjeti Pogbinu reakciju koja mu je donijela samo žuti karton, a po kriteriju dotadašnjeg Mazićevog suđenja, žuti karton bi bio možda dovoljan i za ovu situaciju. Utakmica je krenula nakon toga u jednom smjeru i pobjednik se znao prije odlaska na odmor. Dotad relativno bezopasan Portugal je postao krezub, a Njemačka je nastavila sa svojom organiziranom igrom, disciplinirano ne dopuštajući bilo kakva iznenađenja.

Jedna utakmica će nam dati samo smjernice, ali može se definitivno reći da Elf zasad najbolje izgleda od svih velikih favorita za osvajanje. Vidljivo je da bekovi ne sudjeluju previše u fazi napada te na tome trebaju poraditi, što bi se moglo promijeniti kada (ako) se Lahm vrati na prirodnu poziciju. Trebaju ostati oprezni, nadati se da ozljeda Schweinsteigera neće potrajati te da je Hummels samo preventivno napustio igru. Možda je Njemačka, iako izranjavana, napokon spremna za najveće domete.