Tužno je gledati razularene huligane kako mlate svoje neistomišljenike samo zato što ne žele prekidati utakmice i raditi nerede. Tužno je znati da živimo u vremenu kad nogometnom ne vladaju nogometaši i nogometni radnici, negu ljudi koji sebe nazivaju navijačima, a zapravo su huligani kojima je malošta sveto. No ipak je najtužnije saznati da policija zna gotovo svakog huligana iz Austrije poimence, no ne može baš ništa napraviti.

Neki zakoni u Lijepoj našoj već dugo postoje samo zato što moraju postojati. Nitko ih se ne pridržava i nitko za njih ne mari. Đurđa Adlešić nedavno je krenula u svojevrsni križarski pohod protiv huligana i kada su mediji objavljivali da se primila posla o kojem premalo zna, ona se uvrijedila, gotovo optužila novinare da štite huligane. Eto, najnoviji primjer kaosa u Austriji, 'događanje naroda' (Bad Blue Boysa) na pripremama Dinama, dokaz je da taj 'njezin' zakon, toliko hvaljen od kolega političara, ne može spriječiti ikoga da čini što poželi.

Jasno, riječ je o Austriji i njihova policija trebala je reagirati, no ako se ti mladi ljudi nakon tko zna kojeg ponavljanja istih scena bezbrižno mogu vratiti u domovinu bez i najmanjeg straha za posljedice, a k tomu još i snimljene filmiće i fotografije ponosno stavljati na kojekakve blogove, e onda zaista komentar više nije potreban. Možemo se tek zapitati postoji li itko u Hrvatskoj tko može vratiti barem malo dostojanstva domaćem nogometu. Pa makar i provodeći pokoji zakon kojim se tako ponosimo...