Pribojavali smo se ove utakmice, nakon šokantnog jučerašnjeg poraza u polufinalu od Norvežana mnogi su se pitali hoće li naši rukometaši u borbi za broncu izdržati. Prije svega jer su se psihološki potpuno ispraznili, ali i fizički jer su za odmor i oporavak od utakmice koja je otišla u produžetke imali manje od 24 sata...

No, strah je bio neopravdan, barem u prvih 30 minuta utakmice sa Slovenijom. Svi su složni da je to bilo najbolje poluvrijeme hrvatske reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu. Krenuli su izabranici Željka Babića na sve ili ništa, a Slovenci se baš i nisu snašli.

'Kekece' je načeo Cindrić, a potom su zabijali Duvnjak i dvaput Štrlek, no Slovenci su se do 10. minute dobro držali. Igralo se gol za gol, no naši rukometaši niti u jednom trenutku nisu stali. A onda je krenulo... Prvo Mandalinić, a potom i tragičar polufinala Zlatko Horvat zabijaju pa Hrvatska u 11. minuti ima vodstvo 7:4. Najvažnije je da Horvat mrtav hladan zabija sedmerac, jučerašnji promašaj nije ga pokolebao, samo tako Zlajo!

Do kraja prvog dijela Hrvatska je rutinski održavala prednost, u 27. minuti imali smo vodstvo 16:11, a na odmor se otišlo prednošću 18:13! Svi su složni kako je ovo bilo vjerojatno najbolje naše poluvrijeme na ovom Svjetskom prvenstvu. U prvih 30 minuta igre Cindrić i Štrlek zabili su po četiri gola, Šebetić je dodao tri, a Duvnjak i Horvat po dva, dok je golman Ivan Stevanović imao četiri vrijedne obrane.

U nastavku smo krenuli loše, prve tri minute Slovenci su nam zabili dva gola, no 'u životu' nas je održavao sjajni Ivan Stevanović. Skidao je Stivi sve što je mogao, pa je Hrvatska u 37. minuti i dalje imala pet golova prednosti, 20:15. Veselin Vujović u tim je trenucima nemoćno širio ruke, pokušavao je sve, zvao je minutu odmora kako bi 'radrmao' svoje 'fantje', no Hrvatska je iz minute u minutu povečavala prednost, u 40. je bilo 22:15!

U sljedećih deset minuta ponovno se igralo gol za gol, no Slovenci su u 50. minuti stigli na 27:23, pa je izbornik Željko Babić pravovremenom minutom odmora reagirao i pokušao vratiti u igru naše rukometaše. Bio je to sjajan potez jer su nas Cindrić i Horvat lakim golovima vratili na pet golova prednosti, 29:24 u 52. minuti utakmice. Dobro je da nije bilo opuštanja, Slovenci su cijelo vrijeme prijetili, stigli su na tri gola zaostatka, 29:26 u 54. minuti. 

U tim trenucima Slovenija je ostala bez Kavtičnika koji se ozlijedio, ali osjetio se i pad u našoj igri, umor je svladao naše igrače, posebno se to vidjelo na kapetanu Domagoju Duvnjaku koji je doslovno jedva stajao na nogama, a s njim je stala i naša igra u napadu... Slovenci su se u 55. minuti vratili u igru, došli su na 29:27... Dolenec potom iz cepelina zabija za 29:28... Upali smo u crnu rupu, Slovenci nas stižu u 58. minuti, 29:29!

Nismo imali ni sreće, Zlatko Horvat je sjajno ušao s krila, prebacio golamana ali pogosio prečku... Minutu i pol prijekraja utakmice rezultat je bio 30:30, Slovenci su zabili za 31:30... I uzeli broncu... Ponovno tuga, jad, nevjerica... Umor je očigledno presudio, naši rukometaši jednostavno nisu imali snage za nešto više od četrtog mjesta na SP-u. 

Cindrić je zabio sedam golova, Štrlek je dodao šest, Šebetić pet, a Horvat i Duvnjak po četiri gola, dok je Stevanović imao osam obrana. Slovenci? Po četiri gola Marguča, Cingesara i Bezjaka, te po tri Blagotinšeka, Gabera i Grebenca, uz osam obrana Skoka. Dovoljno za broncu... Čestitamo, fantje...