Kada su se krajem kolovoza kuglice u UEFA-inom sjedištu u Nyonu zavrtile i fortuna odlučivala tko će u koju skupinu Lige prvaka, apsolutni favorit se znao. Iako nisu osvojili obranili titulu prvaka Španjolske, iako su ispustili i titulu prvaka Europe, iako su promijenili trenera, nogometaši Barcelone bili su broj jedan u većini prognoza. Nakon što je sezona počela, a Titova momčad zaigrala fantastično, kvota je samo padala, a navedene činjenice pretvorile su se u motiv i prednost Barce. No, onda su stvari krenule nizbrdo
Danas Barcelona na svom Nou Campu čeka Milan, i to sa dva gola zaostatka, dva gola koja su ih pogurala na rub ispadanja iz najjačeg europskog natjecanja. A tko je o ovakvom raspletu razmišljao samo prije mjesec dana? Barcelona je gazila Španjolskom, do Nove godine je, izuzmemo li Superkup, upisala tek jedan poraz u službenim utakmicama, onaj ’slučajni’ kod Celtica u Glasgowu. Rušili su rekorde kao na traci, sakupljali individualne i timske nagrade, u neku ruku osigurali i prvenstvo. Milan, koji je ove sezone bio u velikoj krizi, koji je rasprodao i pomladio momčad, trebao je biti samo rutinsko odrađivanje posla. A mogao bi se pretvoriti u prvorazrednu senzaciju. Najveći favorit ispada već u osmini finala.
Ne bi to, naravno, bio nikakav izuzetak kada je u pitanju Liga prvaka. Štoviše, bliža povijest je ponudila nekoliko super momčadi, ekipa koje su djelovale kao najozbiljniji kandidati za najveći pehar u klupskom nogometu, a koje su svoj put završavale ovakvo rano. Podsjetimo, UEFA je u sezoni 2002/03 odlučila odbaciti sustav sa formiranjem novih skupina umjesto osmine finala, i vratiti tu rundu knocknout faze. I već prva sezona je ponudila iznenađenje.
2004: United stradao od Mourinha, Juve zapeo na Deportivu
I to ne jedno, nego dva. Kuglice su tada spojile Manchester United sa Portom, kojeg je s klupe predvodio i dalje relativno anonimni Jose Mourihno. Prva utakmica donijela je preokret zahvaljujući Bennyu McCarthyu, domaći su slavili s 2-1, no Ferguson je bio uvjeren u lagan posao. Van Nistelrooy, Giggs, Scholes, braća Neville, Butt, Ronaldo je tada bio na klupi, djelovalo je kao da gosti nemaju šanse. No, McCarthy je u 90. minuti izveo slobodnjak, Howard loptu odbio do Costinhe a ovaj zabio za povijest – Mourinhov trk preko do korner zastavice danas je dio legende, kao i čitav put do titule prvaka Europe.
Ista noć bila je kobna i za Juve, koji je godinu ranije igrao finale s Milanom. Njima je u goste došao Deportivo, imali su gol zaostatka, ništa što momčad sa Del Pierom, Nedvedom, Thuramom, Ferrarom i Buffonom nije mogla nadoknaditi. Barem su tako mislili, no Walter Pandiani je zabio, srušio veliki Juventus i priuštio nam jedno od najvećih iznenađenja u Ligi prvaka.
2006: Joseov Chelsea naletio na Barcelonu
Iste godine Arsene Wenger je u Arsenalu imao 'Nepobjedive', koji su 2005. imali velike ambicije u Ligi prvaka, ali su zapeli u osmini finala na Bayernu, dok je branitelj titule Porto stradao od Intera. Sezonu kasnije upravo je Jose Mourinho i njegov Chelsea bio označen kao jedan od favorita. Blues je slavio svoju drugu uzastopnu titulu, proslavljao stoti rođendan, i Abramovič je od Portugalca očekivao Ligu prvaka na Stamford Bridgeu. Bila je to sjajna momčad, sa čvrstim zadnjim redom sa Terryem, Carvalhom, Gallasom ispred Checha, sjajnim Makeleleom, Lampardom, te Drogbom i Robbenom, koja na kraju nije vidjela ni četvrfinale - ispali su od Barcelone, koja će kasnije postati prvakom Europe.
2007: Krah Rijkaardove Barce
Ako su u Kataloniji tu sezonu pamtili po dobrom, godina kasnije ostala je u lošem sjećanju. Rijkaard je imao Puyola, Zambrotu, u sredini Deca i Xavija, probijao se i Iniesta, standardan je postao Messi, i to pored Eto'oa i Ronaldinha, no Nizozemac je ispustio titulu, nije osvojio ni kup, a Ligu prvaka završili su u ovo doba godine. Na Nou campu su izgubili od Liverpoola (2:1), pa minimalan trijumf sa Anfielda nije značio mnogo.
Godinu kasnije su dominirali Englezi, Arsenal je u osmini finala nokautirao branitelje titule Milan, a iznenađujuće je djelovalo i ispadanje Real Madrida sa Robinhom, Sneijderom, Raulom, Van Nistelrooyom, Robbenom nakon dva poraza od Rome.
2010: Pjanić nokautirao Real
Upravo je Real Madrid i bio najčešća 'žrtva' osmine finala. Naime, od sezone 2004/05 pa sve do proljeća 2011. Madrid nije imao ključ za ovu fazu natjecanja. Izbacivali su ih redom Juventus, Arsenal, Bayern, Roma, Liverpool i Lyon. Protiv Francuza su 2010. bili apsolutni favoriti - kroz natjecanje po skupinama bili su najefikasnija momčad, Pellegrini je ekipu gradio na Ronaldu (33 gola), Higuain je dodao 29, sredinu je držao Kaka, zajedno sa Van der Vaartom i Diarrom, s klupe je uskakao Raul - momčad koja je izgledala impresivno u odnosu na Lyon. Međutim, minimalnih 1-0 za Lyon, te gol Miralema Pjanića u završnici dvoboja na Santiago Bernabeu značio je šesto uzastopno ispadanje Reala u osmini finala.
