Ivano Balić (38) se, nakon odlaska s mjesta koordinatora rukometnih reprezentacija u HRS-u, posvetio radu u akademiji 'Balić&Metličić'. Razlaz s čelnicima Saveza bio je buran, Balić i Pero Metličić podržali su svog prijatelja, sad već bivšeg izbornika Željka Babića i nakon debakla na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, ali i nakon kiksa na SP-u u Francuskoj...

'A što da kažem o tome? Završena je to priča, dobili smo svi otkaze i to je to. Nije se ljudima sviđalo kako je reprezentacija igrala i kako je vođena, a opet iza nas je medalja s Eura iz Poljske, stvorili smo široku bazu, uveli dosta novih i mladih igrača u opticaj, unijeli kolektivni duh u igru što ranije nije bio slučaj. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj nismo uzeli medalju, ali odlučivala je jedna lopta, dvije', kazao je Ivano Balić u razgovoru za sportsport.ba i nastavio:

'Podbacili smo u Riju, to je istina, izgubili u četvrtfinalu, ali to su stvari koje se događaju. Ako si dobio nekoga 13 puta, ne znači automatski da ćeš i 14. Rukomet je sport u kojem svaku utakmicu moraš doživljavati kao novi početak, a uvijek ti se može desiti loš dan. Mislim da nas je najviše koštao taj poraz od Islanda u Riju i da je to iskorišteno da nam se uruče otkazi.'

Prisjetio se Balić i najplodonosnijih godina hrvatske rukometne reprezentacije u kojoj je baš on imao najvažniju ulogu.

'A što znam, teško je zaista objasniti, ali kao da smo tada svi kolektivno sazreli za velike stvari. Niko nije naravno mogao očekivati žetvu zlatnih medalja, Svjetsko prvenstvo, godinu poslije Olimpijske igre u Ateni... 

'Sve što smo mogli osvojiti osvojili smo. Je li moglo biti bolje? Uvijek može bolje, volio bih da sam pobijedio svaku utakmicu u karijeri koju sam odigrao, ali opet mogao sam i izgubiti svaku. Ne treba se baviti prošlošću. Dok sam igrao bilo mi je krivo, ali sada stvarno nije. Zahvalan sam Bogu što mi je omogućio da se bavim onim što volim, što sam igrao rukomet na visokom nivou i to je to. Ni za čim ne žalim, niti poželim da mi je odigrati jednu utakmicu kao nekad. Ništa mi ne nedostaje', iskren je najbolji svjetski rukometaš svih vremena. Neizbježna je tema i Lino Červar, stari/novi hrvatski izbornik. Mnogi misle da bi hrvatski rukometaši napravili puno više s nekim drugim izbornikom.

'Lino je čovjek koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i nemam tu što drugo dodati. Da li bi bili bolji ili gori, to nitko ne može znati i o tome ne treba tako razmišljati. Bili smo takvi kakvi smo i to je rezultat čitave jedne atmosfere, trenutka u kojem svi mi imamo zasluge, pa i Lino', misli Balić koji u isto vrijeme hvali Červarovog pomoćnika Irfana Smajlagića:

'Irfan je čovjek koji ima rukomet u malom prstu, ali ponavljam svi su podjednako zaslužni jer je sve bilo na svom mjestu. Nije trebalo puno da bi se svi međusobno razumjeli. Igrači su znali rukomet, Pipe je znao rukomet, Lino je znao i svi su radili svoj dio posla. Svima je bilo jasno što tko treba raditi.'

Kroz karijeru u kojoj je Ivano Balić osvojio sve što se osvojiti moglo (osim zlata na EP-u), u kojoj je proglašavan najboljim svjetskim rukometašem, neki su ga opisivali kao - lijenog!?

'Je l' ti misliš da bih postigao u karijeri sve ovo da sam bio lijen? Hajmo realno. To je slika o meni koja nije utemeljena. Istina, nekad mi je bilo mrsko trenirati, nervira me recimo neka vježba, ali je odradiš, što ćeš. Dok nisam postao profesionalac trenirao sam dva puta dnevno, jer sam volio trenirati, ne jer me je netko tjerao', govori Balić i za kraj otkriva u čemu trenutno najviše uživa:

'Svoje vrijeme najviše volim provoditi s djecom i suprugom, u tome uživam i tako se najbolje odmorim. Nisam čovjek koji voli buran život.'