Prema riječima Aleksandre Vlatković, bivše kustosice Muzejsko-memorijalnog centra 'Dražen Petrović', velik broj gostiju iz Grčke na sam spomen nastavka Draženove karijere u NBA u nevjerici odmahuje rukom. Naime, dobro upućeni grčki ljubitelji košarke duboko su uvjereni da bi Dražen svoju karijeru tijekom sezone 1993/1994. nastavio u zelenom dresu Panathinaikosa iz Atene.

Prigodni poklon koji je obitelj Petrović 1994. primila iz ruku klupskog vodstva Panathinaikosa sugerira kako nije riječ tek o običnim naklapanjima, a tome u prilog ide i činjenica da je za taj slavni grčki klub u sezoni 1993./1994. nastupao najbolji Draženov prijatelj iz reprezentativnih redova Stojko Vranković te da je glavni trener renomiranog sastava bio nekadašnji Cibonin strateg Željko Pavličević.

Upravo je on, jedini trener koji je u svojoj klupskoj karijeri trenirao i Dražen Petrovića i Tonija Kukoča, kasnije s posebnom žalošću govorio o nikada realiziranom transferu:

'Nažalost, nije mi se ostvarila želja da spojim Dražena i Stojka u istom klubu, da ponovno radimo zajedno u Panathinaikosu. To bi bila jedina europska ponuda koju bi prihvatio, predsjednik Giannakopoulos taj je gubitak proživio kao gubitak sina. Razgovarali smo telefonski još u nedjelju, 6. lipnja poslije podne. Bio je u Wroclawu, u sobi sa Stojkom. Rekao je: 'Moram hitno skočiti u Njemačku. Nema problema, javit ću se...'

I sam Dražen nekoliko je tjedana prije svoje tragične smrti putem visokotiražnog hrvatskog tjednika Globus jasno i glasno najavio 'dramatične promjene u karijeri, u smislu odlaska iz Netsa. Imam ponude šest klubova iz NBA lige i četiri iz Europe'. Taj se smioni plan počeo kovati još nakon sezone 1991/1992., kad je trener Rich Dalatri, osoba od iznimnog Draženova povjerenja, nakon otkaza treneru Billu Fitchu također odlučio napustiti Netse:

'Godinu dana prije njegove tragične smrti razgovarali smo o njegovu povratku u Europu. To je bio razlog zašto sam išao u Italiju. On i Warren rekli su mi da odem vidjeti sviđa li mi se biti trener u Europi i ako mi se sviđa, onda bismo otišli negdje zajedno iduće godine, možda u Grčku. Stojko je također bio veliki dio te ideje. Dražen i Warren rekli su mi: ‘Hajde, idi tamo i vidi želiš li tamo živjeti, možeš li tamo raditi, i onda ćemo odlučiti iduće godine. Ako ti se ne sviđa, onda se vrati. Ako ti se sviđa, nešto ćemo napraviti iduće godine.’

Od europskih ponuda najozbiljnija i najlukrativnija bila je ona grčkog Panathinaikosa. Vlasniku kluba, uspješnom farmaceutskom magnatu Pavlosu Giannakopoulosu, financiranje kluba u kojemu je proveo pola stoljeća nikada nije zadavalo previše briga.

Željko Pavličević, ondašnji trener Panathinaikosa koji je s Draženom izuzetno uspješno surađivao još tijekom Cibonina uspona na europski vrh (1986), bio je osoba od povjerenja i od predsjednika kluba Giannakopoulosa u sklopu strogo tajne akcije dobio je odriješene ruke da stupi u kontakt s Draženom te započne pregovore oko ugovora. To je i učinio te su započeli pregovori uz posredovanje Warrena LeGariea. Pavličević, koji je za Draženove usluge predao ponudu vrijednu otprilike šest milijuna američkih dolara bruto za dvije sezone u Ateni, danas se jasno prisjeća:

'Dražen je trebao dobiti 2.2 milijuna američkih dolara neto po sezoni, plus bonusi i ostalo. Puno više nego u NBA-u u tom trenutku. Bi li definitivno prešao ili ne bi, to nitko ne može reći. Zadnji moj razgovor bio je pred odlazak reprezentacije Hrvatske u Poljsku. Normalno da je to u tom trenutku bila tajna, premda su grčki novinari nešto njušili te je izašao veliki intervju s Draženom, ali bez konkretnih informacija'., kazao je Pavličević dodavši:

'Što se tiče balansiranja Galisa i Dražena, tu ne bi bilo problema, jer je uvažavanje bilo obostrano. Prethodnu sezonu za nas je igrao Arijan Komazec koji je također bio izraziti strijelac te je Galis prvi put bio najbolji asistent, a ne najbolji strijelac prvenstva. Isto tako Galis je s klubom želio osvojiti međunarodne trofeje, to mu je nedostajalo u bogatoj karijeri. Ja ga izuzetno cijenim i suradnja je bila vrlo dobra. Mislim da bi Dražen i Galis bili izuzetan tandem.'

Svi dostupni intervjui iz 1993. potvrđuju da je Dražen na pitanja vezana uz ponude iz Grčke odgovarao izuzetno optimistično. Na takva bi pitanja često reagirao osmjehom, a na nekakve negativne konotacije u razgovoru odgovarao bi instantnim protupitanjima.

Stojko je bio taj koji je u reprezentativnim selekcijama s njim proveo najviše vremena. Stoga je on bio taj koji je bio prenositelj razmišljanja. To je bila jedina realna europska opcija u slučaju povratka. Na taj bi se način ostvarila njihova želja da zaigraju zajedno. Draženova odluka donesena je iz dvaju razloga:

• 1. frustriranost jer nije bio izabran u NBA All-star selekciju Istočne konferencije
• 2. konačno je htio da i na financijskom planu dobije potvrdu za sve ono što je napravio.

Iako je prvim grčkim košarkaškim milijunašem postala nacionalna košarkaška legenda američkih korijena Nikos Galis (1,2 milijuna američkih dolara), a od stranaca je u to vrijeme najizdašniji ugovor imao bivše NBA krilo Cliff Levingston (1,800.000 američkih dolara), o eventualnim razmjerima Panathinaikosove ponude Draženu dovoljno govori izdašnost ugovora koji je s grčkim klubom 1995. godine potpisala NBA zvijezda Dominique Wilkins. Taj je 35-godišnji krilni igrač, naime, potpisao ugovor s najvećim financijskim iznosom ikada dogovorenim izvan NBA – čak 7 milijuna američkih dolara za dvije sezone vjernosti zeleno-bijelima.

Jednom prigodom priupitan odakle mu novac za dovođenje zvučnog imena poput NBA zvijezde Wilkinsa, bez zadrške je odgovorio: 'Povisit ću cijenu svakog lijeka za samo jednu drahmu.'

Novac nikada nije bio problem za vlasnika koji je oduvijek težio savršenstvu u svemu čime se bavio.

Potvrđeno: Dražen je potpisao predugovor za Panathinaikos

U tom svjetlu vrijedi promatrati i izjavu ondašnjeg generalnog direktora kluba iz Atene, Tassosa Stefanoua:

'Dražen Petrović bio je najbolji europski igrač svoje generacije te će uvijek biti idol novih košarkaških generacija. Panathinaikos je potpisao te bi on igrao za nas u godini u kojoj je poginuo. Gospodin Pavlos Giannakopoulos, naš predsjednik u to vrijeme, imao je predugovor s njim, koji su obje strane potpisale, da ne spominjem njihov usmeni dogovor. Gospodin Pavlos znao je nositi taj predugovor još dugo vremena nakon Draženove smrti, ali ga NITKO nije vidio! Koliko ja znam, taj je predugovor bio potpisan ČETIRI dana prije stravične automobilske nesreće. Prisjećam se predsjednika kako me plačući nazvao u 7.15 ujutro dan nakon što je Dražen poginuo te rekao:

Tasso, izgubili smo ga.Odgovorio sam: Predsjedniče, što se događa u tako rano jutro? Smirite se i prestanite me izluđivati. Što se dogodilo? Izgubili smo ga, rekao mi je ponovno, a kako sam morao znati o kome priča, upitao sam ga: Koga predsjedniče, koga? Koga smo izgubili? Kada mi je rekao da više nema Petrovića, sve što sam mogao pomisliti jest da ne mogu zamisliti što se to dogodilo… Pitao sam ga o predugovoru i rekao mi je da ga ima u svom džepu te mi zatim priopćio da je Dražen imao automobilsku nesreću i umro. Bio sam šokiran i nerazgovorljiv, a gospodin Pavlos plakao je na telefonu poput djeteta najmanje 15 minuta. Dražen je bio Dimitrisov izbor (Dimitris Giannakopoulos trenutačni je predsjednik Panathinaikosa, sin gospodina Pavlosa). Dimitris je obožavao Dražena Petrovića te izluđivao svog oca molbama da ga dovede u Panathinaikos. Ista je situacija bila s Nikosom Galisom. Dimitris bi znao reći: ‘Tata, tata želim Dražena i Galisa.’ I to bi bilo dovoljno za predsjednika. Naš je plan bio da imamo Galisa i Petrovića u istoj ekipi. Iz onoga što sam čuo tijekom svih ovih godina, Dražen ne samo da je bio VELIKI igrač nego je također bio velik i po karakteru. Nevjerojatan momak i sasvim sam siguran da bi on bio lider Panathinaikosa. Što mogu reći o takvom velikanu?Nisam toga vrijedan! Sjajan dečko, zrelog karaktera za svoje godine koji se cijelo vrijeme smijao te imao odli-čan smisao za humor. Njegova je smrt bila tragedija za europsku i grčku košarku jer da je igrao u našoj ligi, stvari bi sada bile toliko drukčije.'