Izbornik hrvatske reprezentacije mora stvoriti uvjete pomoću kojih će u nacionalnoj selekciji biti mjesta za igrače koji jednog dana mogu zamijeniti igrače poput Modrića i Mandžukića. Zato mora biti hrabriji kod uručenja poziva i usmjeriti dio njih prema mladim igračima MAXtv Prve lige
Tako misli Mac316, korisnik s community portala Tribina.hr, koji je argumentirao zašto smatra da Hrvatska treba imati bazu od petnaestak ozbiljnih igrača, a ostalih pet mjesta ostaviti za one koji tek dolaze:
'Svatko će po svom ukusu moći naći zamjerke pozivima i naći nekog svog favorita kojeg bi radije vidio u dresu reprezentacije, ali mislim da je ona suština momčadi kod nas već godinama pogođena i zadnja velika bila pogreška dogodila se kad Cico Kranjčar nije vodio Eduarda na SP 2006. Ostalo je sve kozmetika, hoće li biti pozvan Kalinić ili Rebić je, onako, skoro svejedno, ni jedan ni drugi neće puno igrati i tako vrijedi za dosta drugih usporedbi. Poanta je da Kovač zove onih 14-15 igrača koji realno trebaju igrati i samo je pitanje što će s njima napraviti i kako ih postaviti. No, to je daleko, možda je prerano za pričati o taktici i postavljanju 'kockastih'.
Što znamo? Na SP se smije prijaviti 23 igrača, od čega tri golmana. Dakle, ostaje 20 igrača u polju. Hrvatska za ozbiljnu igru s ozbiljnim reprezentacijama ima maksimalno 15 igrača i oni su svi oni uvijek pozivani. Dakle, ostaje pet mjesta za neke eksperimente. Ta mjesta moraju biti rezervirana za mlade talente, najbolje talente koje imamo, po mogućnosti iz naše lige. Ne zbog transfera, ne zato da Mamić ili netko napuni džepove nego zato da stvaramo kontinuitet reprezentativaca, a ne da i dalje ovisimo o nekim Hrvato-Australcima, Hrvato-Nijemcima ili Brazilcima. Ili Serticu.
Tih pet mlađih bi moralo ići na SP ne zato da nose igru niti rješavaju utakmice nego da se uklapaju u reprezentaciju, uigravaju na treninzima sa starijima, osjete atmosferu i eventualno dobiju neke minute kad N. Kovač misli da je situacija pogodna za to. A za nekih 15 minuta s Kamerunom ili Meksikom bi najbolji hrvatski talenti morali biti dovoljno dobri, inače nisu talenti. Najgore rješenje mi se čini da opet vodimo na SP punu klupu 'zaslužnih' kao što su godinama bili J. Vranješ, J. Leko, Dujmović ili Kozniku. Drugim riječima, igrači koji idu na SP tek toliko da idu, a igrati neće sigurno, niti su dugoročna budućnost reprezentacije.
Na ovoj listi vidim više imena koja odgovaraju tom opisu. To su svakako Schildenfeld, Vukojević, (nažalost) Kranjčar, Eduardo pa i Iličević. Bio bi i Pranjić da nismo kronično manjkavi na lijevom beku. Svi ti igrači neće ništa doprinijeti, a niti jedan nije tako mlad da bi ga se gledalo kao igrača koji dolazi. I što s njima? Opet će popunjavati mjesta koja bi neki mladi mogli iskoristiti za prvi korak prema važnijoj roli u Vatrenima.
Prema ovom popisu 'mladi' su Bubnjić i Rebić, možda može pod tu kategoriju proći i Vrsaljko. I to je to, tri igrača iz Serie A, od kojih Rebić i Bubnjić praktički ne igraju. S tim da su Bubnjić i Vrsaljko igrači od 22 godine koji su se, pretpostavljeno, razvili do granice do koje ide, a iskreno, ni jedan ni drugi ne izgledaju baš kao neke klase. Gdje su mladi? Tko će nam ostati za sljedeća vremena kad više neće biti čarobnjaka Modrića i stroja Mandžukića? U kategoriju mladih naravno treba računati i Kovačića, ali on je ionako već standardan.
Ali, zašto Bubnjić da, a Jedvaj ne? Obojica igraju tj. ne igraju skoro jednako, a Jedvaj je skoro pet godina mlađi, a i mnogo je više pokazao u okviru naše lige nego Bubnjić. Zašto ne Pašalić, a da Vukojević ili Maleš, koji vjerojatno neće ni minute odigrati na SP? Zašto ne bi na SP npr. išao mladi Karlo Lulić umjesto Kranjčara koji neće još dugo biti profesionalni nogometaš ili Iličevića koji je već dobio dovoljno prilika za nikakav učinak? Zašto se stožer unaprijed ne odluči kojih 3-4 napadača će igrati (ako igramo s jednim sasvim je dovoljno da idu tri), a da ne gomilamo igrače poput Eduarda, Jelavića, Kalinića i Benka, ako neki od njih sigurno neće igrati? Ne bi li onda više profitirao od SP-a jedan Petar Mišić, Marko Pjaca ili Andrej Kramarić, koji isto tako neće igrati, ali bi mogli profitirati od samog prisustva?
Možda ne radi puno reprezentacija tako, ali zašto se uspoređivati sa zemljama koje imaju neusporedivo šire baze i bolje uvjete? Mi smo u situaciji da moramo planirati unaprijed pažljivije nego selekcije poput Portugala, Meksika ili SAD-a. Oni će uvijek naći igrače, mi vidimo da nam izbora ponestaje, jedini način da ostanemo solidno jaki je da si izbore sami unaprijed stvorimo. Umjesto da uopće pričamo o Sammiru kao kandidatu, što je iznad smiješnog, zašto ne promoviramo mlade igrače koje imamo, koji čak i solidno igraju u našoj ligi, ali ih se svi boje i spominjati jer 'nisu još dovoljno dobri'. Pa što ako nisu? Zar Vukojević ili Schifo jesu? Ili je bio J. Leko 10 godina koliko se motao oko reprezentacije? Ili Vranješ? Ili Kalinić? Neka svatko još ubaci nekog, bilo ih je, hvala Bogu...'
