Istina, trebao ga je imati i više, jer je u dva navrata već dogovarao i dolazak mlađih hrvatskih reprezentativnih selekcija, ali što zbog inercije vodećih ljudi u HNS-u, a što zbog nemogućnosti domaćih klubova, dolazak Šuškove selekcije U-21 zasad je stopiran. No Dinamov kamp, kojim se i prije više od mjesec dana javno hvalio Zdravko Mamić, doživjet će svoje 14. izdanje.

'Organizirali smo akademiju u svim većim gradovima, osim Brisbanea, a to su Canberra, Adelaide, Melbourne, Sydney, Hobart, Geelong i Perth. Krajem siječnja i početkom veljače, organiziramo po tri kampa u trajanju od sedam dana, na kojem su po tri Dinamova trenera. Okupi se od 50 pa do 120 dječaka, što dosad znači više od 800 polaznika akademije, i onda po dva, tri najbolja pošaljemo u ljetnim mjesecima u Zagreb na dodatnu nogometnu izobrazbu. Ponosni smo da je 2012. i jedan od njih, Ante Vuica, potpisao i profesionalni ugovor s Dinamom. Također, za njim je u Zagreb otišao i njegov mlađi brat, Ivan, koji je sada igrač Lokomotive i jedan je od najboljih kadeta 'lokosa'. Želja nam je da takav kamp imamo otvoren kroz cijelu godinu, ali zasad se 'krpamo' ovako jer želimo imati u vidokrugu brojne talentirane dječake, posebice hrvatskih korijena. Žao mi je samo što nismo uspjeli dovesti i reprezentaciju, ali prvi je put nešto zaštekalo u Savezu, a sada kod domaćih klubova, jer zna se da dijaspora još uvijek živi za generale i nogomet', u jednom je dahu prenio Dinamov predstavnik, a inače dugogodišnji novinar te pastor Damir Posavac, koji je vrlo dobro upućen u australska nogometna (ali i druga) zbivanja.

'Drago mi je da se sada među trenerima u australskoj A ligi pojavilo i ime Vida Horvata, jer tako će biti lakše i našim igračima, posebice onima koji tek stasaju. Jer za njih je možda čak i bolje što im Australski nogometni savez brani odlazak iz zemlje ako nemaju 18 godina. Također, bez obrazovanih učitelja nogometa ne može se očekivati ni izlazak novih Viduka, Šimunića, Miličića i sličnih bivših zvijezda hrvatske dijaspore Australije.'

Zanimljiv je i podatak da su 'klincima', ali i svim ostalim igračima ugovori limitirani na maksimalnih 150.000 australskih dolara godišnje, izuzev najvećim zvijezdama, poput Del Piera i Čuline koji imaju milijunske ugovore.

No nogometu najveću 'štetu' rade drugi sportovi, koji su po popularnosti daleko ispred njega - a to su australski nogomet, ragbi i kriket. Ipak, sport ima svoju publiku u Australiji, pa se recimo u Melbourneu, na svega dva kilometra zračne linije nalaze tri velika sportska stadiona, koja znaju biti puna u istom danu i u isto vrijeme.

Inače, utakmice domaće lige, kako kaže Posavac, prati i po desetak tisuća ljudi, a kao je u pitanju neki od gradskih derbija u Melbourneu ili Sydneyju, stadioni su puni do posljednjeg mjesta, što znači i više od 40.000 ljudi.