Miroslav Ćiro Blažević nogometna je ikona, koja ja Zagrebu i Hrvatskoj donijela puno veselja. S 'modrima' je 1982. godine nakon više od dvadeset godina osvojio naslov prvaka bivše Jugoslavije, a sljedeće sezone i Kup maršala Tita.

Ostvario je Ćiro još puno klupskih uspjeha, no iz bogate karijere svakako je najponosniji na svjetsku broncu koju je osvojio s hrvatskom reprezentacijom 1998. godine u Francuskoj.

Naravno, zbog svih tih slavlja, ali i svoje pristupačnosti te galantnosti, Ćiro je omiljen među navijačima. Što se može vidjeti svakog dana, jer gdje god se pojavi, mnogi bi ga došli pozdraviti, stisnuti ruku i fotografirati se.

Ćiro je rođen u Travniku, ali desetljećima je već u Zagrebu, pa je nakon nedjeljnog jakog potresa, bio izuzetno uzdrman.

'Sine moj, ne znam što se sve ovo događa. Počev od koronavirusa, pa sada do ovog udarca prirode na ponos svih Hrvata. Nego, čuo sam da su neki napisali kako sam jedva izvukao živu glavu, ali to nije točno, jer ja sam već nekoliko dana na moru, u svojoj kući u Kraljevici. No, to je manje važno tko je što napisao. U šoku sam zbog svega, čujem se s prijateljima iz Zagreba, ali jedino što znam da ćemo sve te nevolje nadvladati, jer Hrvati su uporni', rekao je na početku razgovora za tportal Ćiro Blažević, koji je u veljači napunio 85 godina.

Nije imao Ćiro 'nos' da će se nešto ovakvo dogoditi, već se povukao u izolaciju zbog koronavirusa.

'Otišao sam, jer mi je ljepše ovdje biti u izolaciji, u tzv. karanteni. Ne izlazim nikuda, a uz mene su sin i snaha, pa oni obave kupovinu, kada treba. Nije nikome ugodno ovako živjeti, ali sada se barem više družimo. Još samo da prođe ova oluja'.

Imate li kakvih informacija iz Zagreba je li oštećen i vaš stan?

'Hvala Bogu, imao sam sreće, nije ništa oštećeno, što se tiče zidova ili nečeg tako krucijalnog.No, popadale su slike, srušili se neki 'kredenci', ali sve je to zanemarivo, kada vidim kakvu su štetu i tragediju doživjeli mnogi naši sugrađani. Jako patim zbog svih njih', i dok je Ćiro to govorio baš se osjetila tuga i praznina u njegovom glasu. Jer Ćiro je takav.

A što je s brojnim medaljama, diplomama....

'Kao da si znao što sam prvo pitao prijatelje: Što je s medaljom iz Francuske? Za čudo, ta je moja najveća relikvija jedina ostala na zidu. Sve ostalo je popadalo', završio je Ćiro Blažević.