U Maksimiru samo mijena stalna jest, ali povijesni podatak da je Dinamo osnovan 9. lipnja 1945. godine ne može se promijeniti
Opće je poznato da je Dinamo krajem travnja (naslanjajući se na Građanski) proslavio svoj 100. rođendan, ali vrijeme se nekada računalo drukčije. Godine 2005. klub je na današnji dan službeno slavio 60. obljetnicu, danas je datum gurnut u drugi plan.
Bilo kako bilo, činjenica je da je početak svibnja nakon završetka rata na ovim prostorima bio iznimno konfuzno razdoblje. Ni nogomet, kao najpopularnija društvena pojava, nije mogao proći bez velikih potresa. Komunisti su dekretom ukinuli sve klubove koji su do kraja ostali u NDH natjecanjima i nastao je vakuum.
Tko zna kako bi priča završila da nije bilo Ivana 'Ice' Hitreca. Nekadašnji vođa navale HAŠK-a (Kicker ga je 1932. uvrstio u idealnu postavu Europe, a karijeru mu je znatno usporio lom noge kada je imao samo 21 godinu) u vrijeme NDH angažirao se po pitanju spašavanja manjina od progona i poslužio je kao most prema tadašnjim krutim političkim birokratima. U njegovom su se uredu u Gundulićevoj počeli kovati planovi o novom klubu, koji je 9. lipnja na osnivačkoj sjednici i ugledao svjetlo dana. Za klub su nastavili navijati drukeri Građanskog, ali i HAŠK-a i ostalih klubova. Tako je Zagreb dobio novi veliki klub, ali i izgubio derbi.
Na prijedlog Ivice Medarića (ujedno i prvog strijelca kluba pod tim imenom), klub je nazvan Dinamo, a tako se zvao sve dok se uslijed još jednog (Domovinskog) rata u prvi plan nije ponovno stavila nova tvrda politička elita. Ipak, od 14. travnja 2000, nadajmo se zauvijek, malo slovo 'd' ponovno je na plavim dresovima.
Zanimljivo je da je zadnju utakmicu na Maksimiru prije promjene ime u HAŠK Građanski Dinamo također odigrao 9. lipnja. Te 1991. godine u Zagrebu je pred krcatim tribinama pao Željezničar sa 2:1, a oba gola (za Sarajlije je strijelac bio Amar Osim) zabio je srčani Kujtim Shala koji je nakon dvoboja obje kopačke bacio navijačima na južnoj tribini.
Pod imenom Dinamo klub je prvi naslov osvojio 1948, prvi kup 1951, jedini europski trofej 1967, a prvu dvostruku krunu 2007. godine. U posljednjih šest godina osvojio je sve naslove hrvatskog prvaka.
