Dvobojem između Međimurja i Dinama spuštena je zavjesa na prvi dio Prve HNL. Prema nekim signalima iz Rusanove, to jest HNS-a, postoji bojazan kako će liga izgledati u proljeće kada se zavjesa digne. Naime, klubove muči besparica, igrači nemaju ni za kavu, a oni koji su se zalagali za ovakvu ligu i dalje uvjeravaju da je brojka od 16 klubova - idealna
Mnogi govore da je za uspješnost nekog poslovanja važan jedino kontinuitet, međutim, promjene koje doživljavamo sustavu natjecanja HNL-a potvrđuju da tog kontinuiteta nema, pa samim time da nećemo doživjeti ni napredak. U dosadašnjih 19 izdanja nacionalnog prvenstva, čak je devet puta mijenjan sustav.
Pritom nije nevažno spomenuti da se u zadnjih 13 prvenstava, od sezone 1997/98. igralo sa 12 klubova, uz iznimku sezone 2001/02, kada su se među 16 klubova našli i klubovi poput TŠK-a i Kamen Ingrada. Istina, bio je klub iz Velike u to vrijeme veći i od nekih drugih prvoligaša, ali njegov tadašnji prvi čovjek Vlado Zec već je neko vrijeme iza rešetaka.
Prije spomenutih, u vrijeme dok su se početkom hrvatske samostalnosti klubovi nadmetali i u Ligi 16, ali i u Ligi 18 bili su i klubovi poput Dubrave, Pazinke, Radnika, Neretve, Orijenta, Mladosti 127. Naravno, to ne znači da oni svojim znanjem nisu zaslužili, ali njihova konstanta u prvoligaškom društvu potvrđuju da su se u tom društvu pojavili slučajno.
I kakve to sad ima veze s današnjicom? Nikakve, osim potvrde da se i tada radilo o preglomaznom natjecanju za koje Hrvatska, s četiri i pol milijuna stanovnika, nema ni potrebe ni argumenata. Već sada razlika između vodećeg Dinama i posljednje sesvetske Croatije iznosi 32 boda. Za usporedbu, u ligama petica u kojima je, izuzev Njemačke sa 18 klubova, po 20 prvoligaša, ta se razlika vrti oko 25 bodova. Dinamo bi u Ligi sa 18 ili 20 bodova imao dakle skoro 40 bodova prednosti. I koga onda takva liga može zanimati? Statistika je pokazala da je na stadionima sve manje ljudi, unatoč povećanju lige za četiri kluba, što u svakom kolu garantira dvije utakmice više. Ukupan zbroj gledatelja u odnosu na prošlu sezonu sada je za trećinu manji. A nogomet se igra zbog publike, zar ne?
Također, zagovornici ovakvog sustava, a to je prije svih bio Igor Štimac, sugerirali su proširenje lige zbog afirmacije mladih nogometaša. No, čim je sjeo na Zagrebovu klupu, odlučio je dovesti iskusne Lovreka, Skendera i stranca Jefthona (njima svaka čast, ali ne spadaju u skupinu domaćih mladih i perspektivnih), a sada se čak zaigrao i odlučio dovesti dva sjevernokorejska nogometaša koja nisu prošla u srpskom trećeligašu!
Na Dinamovom primjeru, koji je svoje ovosezonske zvijezde i igrače od kojih će živjeti u budućnosti, Tomečaka, Badelja, Kramarića i Barabarića, afirmirao u tadašnjem drugoligašu Lokomotivi, a u vatru gurnuo u europskim utakmicama, to jest u utakmicama s jačim suparnicima nego što je ovakva Prva HNL, vidi se da je važnije imati ujednačenije i kvalitetnije prvenstvo, s utakmicama u kojima se pobjednik neće znati nakon 10 ili 15 minuta.
Naravno, sada će mnogi reći, da nije Lige 16, ne bi bilo ni Karlovca ni Lokomotive, ugodnih iznenađenja u domaćem prvenstvu. Međutim, oni bi u Prvoj ligi bili jer su kroz drugoligaško natjecanje izborili ovaj razred, ali ne bi bilo Croatije iz Sesveta i Zadra, a onda bi, recimo, i Hajduk imao šest bodova manje nego sada.
