Kako je nastao QSWS?

Prije 14 godina prijatelj nas je zamolio da na našem odmoru, koji smo željeli provesti u Egiptu, učimo nekog 15-godišnjeg klinca koji je želio još bolje surfati. Nakon dugog razmišljanja odlučili smo ga povesti sa sobom i raspisali smo termin za ostale pa nam se odmah pridružilo još 10 ljudi. Nismo imali web stranicu, Facebook još nije postojao, nismo imali mail za školu – samo je postojao neki forum na kojem su nas poslije svi pitali – kada idete opet? Nekoliko mjeseci pisali smo da je to - to, da više neće biti kampa. Ali onda je Žiga imao nešto vremena u siječnju iduće godine, pa smo opet napisali na forumu da idemo. I išli smo. Opet s 20 ljudi. I poslije toga krenulo je samo od sebe.

Predstavite se - što ste po zanimanju te otkrijte nešto zanimljivo o sebi?

Žiga: Psiholog sam, a diplomirao sam psihologiju životinja.

Nina: Novinarka sam kojoj se studiranje prava nije sviđalo.

Otkada se bavite surfanjem?

Žiga: Od 1980., znači otkad sam imao pet godina.

Nina: Negdje od 2002. Počela sam na Bolu. Žiga me učio.

Zašto je windsurf takva ovisnost?

Windsurfanje je kombinacija posebnog životnog stila s prirodom. Sport je pun adrenalina, no još uvijek nije opasan. Ljude privlači i pozadina windsurfanja, vezana za tehnološki napredak, materijale, fiziku… Svatko nađe nešto za sebe. Meni osobno je bitan i društveni faktor jer uvijek surfamo u društvu, što čini windsurfanje još boljim.

Zašto dolazite na Pelješac?

Pelješac je vjerojatno jedna od najomiljenijih windsurf destinacija na Jadranu. Osim Hrvata, Pelješac su 'pod svoje' uzeli Slovenci, Česi, Slovaci, Mađari, Poljaci i drugi. Jednom smo sa školom posjetili Pelješac i bilo je izvrsno. Nažalost, zbog fiksnih termina na drugim destinacijama nismo uspjeli vratiti se do ove godine, kad se potpuno obnovio windsurf centar Perna pa je ovo izvrsna prilika da ga posjetimo.

Što volite u svom poslu, a što vam je teško?

Volimo učiti ljude windsurfati, volimo vidjeti uspjehe. Ono što ponekad ne volimo cijela je birokracija oko toga.

Poželite li nekada voditi 'normalan' život?

Pa rijetko dođu situacije kad bismo željeli to, ali brzo prolaze. Istina je da neke stvari propustimo u životu kad smo toliko okolo. Ali… doživimo toliko drugih da mislim da živimo pun život u pravom smislu, a ne da sjedimo u nekim kancelarijama i gledamo kako dani prolaze…

Kako izgleda standardni program u vašem kampu?

Sport bez ozljeda jako nam je bitan, pa uvijek počnemo dan zagrijavanjem - kombinacijom pilatesa, joge i klasičnog razgibavanja uz laganu glazbu. Za dobro jutro. Na nekim destinacijama na kojima radimo s manjim grupama prva seansa je već na grupnom doručku. Poslije toga na redu su tečajevi koji počinju teorijom na obali, na simulatorima. Tamo objasnimo elemente koje kasnije sudionici uče na vodi. Slijede tečajevi na vodi koji traju sat i pol. Ovo vrijeme se nekako pokazalo idealnim i ako je puno sudionika umorno prije kraja, mi ih motiviramo da ostanu još malo. A one koji su jako motivirani i ostali bi bez pauze na vodi, nekako upozorimo da odmore na tren, pa se poslije toga mogu opet bolje koncentrirati na vježbanje. Poslije tečajeva svi mogu napraviti još koju seansu jer im oprema ostaje za cijeli dan. Navečer dolazimo do videoanalize, pomoću koje pogledamo najzanimljivije snimke tekućeg dana. Pohvalimo sudionike, savjetujemo i često se i nasmijemo do suza.

Koji su najčešći komentari polaznika nakon kampa?

Da će se vratiti i da im je žao što nisu došli prije.

Gdje su vam najdraže lokacije u svijetu?

Najteže je to pitanje jer svaka lokacija ima nešto posebno. Ali ako moramo odabrati samo jednu, zadnjih godina to je Brazil.

Koliko je ljudi prošlo kroz vašu školu do sada?

Više od tri tisuće njih.

Što smatrate uspjehom?

Prvo to da smo uspjeli nešto što se svima čini kao hobi pretvoriti u posao, a drugo da smo dobili potvrdu da radimo dobro i povjerenje toliko ljudi.

Je li windsurf težak sport?

Vjerojatno općenito jest. Ali u pravim uvjetima, s pravom opremom i pravim instrukcijama može se naučiti jako brzo.

Zašto puno više Slovenaca surfa u odnosu na Hrvate?

Pa mislim da je to iz istog razloga kao i u slučaju skijanja, ali ne znam zašto. Možda blizina Njemačke i Italije, iz kojih se to selilo na ostale države. Ali u svakom slučaju se zadnjih godina ova razlika sve brže i brže smanjuje. To se vidi u našoj školi i na windsurf sportovima…

Kakva su očekivanja od kampa na Pelješcu?

Da ćemo sa sudionicima provesti vrhunsko i nezaboravno vrijeme.

Koliko dugo još namjeravate raditi ovaj posao?

Sve dok budemo imali višak pozitivne energije da je dijelimo sa sudionicima.

Gdje želite biti za 20 godina?

Blizu mora.