Kada je 2001. legendarni splitski tenisač Goran Ivanišević kao igrač s pozivnicom osvojio titulu u Wimbledonu 2001. gotovo sve ljubitelje sporta u Hrvatskoj dirnuo je svojim kratkim govorom. Na dan finala između Marina Čilića i Rogera Federera prisjetili smo se nezaboravne fešte na splitskoj rivi gdje se oko 150.000 ljudi
Nakon što je Goran Ivanišević u dramatičnom meču pobijedio Australca Patricka Raftera, za svoju prvu Grand Slam titulu, pred prepunim stadionom na centralnom terenu rekao je:
‘Ovu titulu posvećujem jednom od najvećih košarkaša svih vremena koji je 1993. stradao u prometnoj nesreći, zove se Dražen Petrović. Ovo je za tebe prijatelju, počivaj u miru i hvala ti!’, zavapio je Goran grcajući u suzama.
U ta dva londonska tjedna Goran je svake večeri naslonio ruku na Draženov poster, koji je držao na zidu sobe (otac Srđan donio je taj poster, op.a.), uz obećanje ako osvoji titulu kako će je posvetiti njemu.
Do tog Wimbledona samo Goranovi bliži prijatelji znali su kako mu je Dražen zaista bio velik prijatelj i sportski uzor. Također malo ljudi zna kako su njih dvojica postali nerazdvojni prijatelji na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.
U knjizi ‘Godina zmaja’, koja detaljno opisuje Draženov put od Šibenika do NBA-a, naravno spominje se i Goranova senzacionalna pobjeda u Wimbledonu 2001.
Malo je poznato kako je upravo Dražen bio taj koji je Goranu prepustio nošenje hrvatske zastave ispred hrvatske olimpijske ekspedicije. Taj trenutak i tu Draženovu gestu Goran nikada neće zaboraviti…
Sljedeće godine Dražen je stradao u prometnoj nesreći u Njemačkoj…
Emotivni naboj te inspiracija Draženom dali su Goranu devet godina nakon OI u Barceloni, gdje su se svakodnevno držuli, snage i koncentracije da izdrži do samog kraja te da se popne na teniski tron svijeta.
Kada je sve bilo gotovo, kada je pobijedio Australca Raftera, Ivanišević je u deliriju, na vrhuncu karijere za pamćenje, pred oduševljenim sugrađanima na splitskoj rivi pred oko 150.000 ljudi koji su ga dočekali odjenuo Draženov legendarni dres iz Netsa broj 3, koji mu je poklonila Draženova majka Biserka, te mu biranim riječima zahvalio za motiv i poticaj:
'Često mislim na njega, svaki dan. O svemu što ima veze s njim, o njemu samome, o reprezentaciji bez njega, o činjenici da je bio europski Michael Jordan', kazao je Goran.
Draženov brat Aleksandar te je emotivne trenutke promatrao na TV ekranu u Novalji na otoku Pagu, sa suzama u očima. Danas ne krije zahvalnost Ivaniševiću: ‘Gorane, na tim ti suzama od srca hvala!’
