Masters je u Pekingu osvojila zlato u skijaškom trčanju u disciplini sprint za sjedeće, objavivši emocionalnu poruku svojoj domovini i pritom pozvala ljude diljem svijeta da doniraju novac dobrotvornoj organizaciji No Child Forgotten koja podržava djecu s tjelesnim invaliditetom.

Oksana je rođena s nizom malformacija zbog izloženosti njezine biološke majke radijaciji nakon nuklearne katastrofe u Černobilu. Roditelji su je napustili u sirotištu u kojem je živjela do svoje sedme godine.

Život joj se promijenio kada ju je posvojio Gay Masters, logoped iz Kentuckyja odvevši je u SAD. Počela se baviti sportom osoba s invaliditetom i do sada je nastupala u nordijskom skijanju, biatlonu, biciklizmu i veslanju. Ukupno je osvojila osam paraolimpijskih medalja pri čemu tri zlata.

'Bilo je teško pronaći svoju strast i želju za nastupom na ovim Igrama usred rata koji trpi moja domovina Ukrajina', napisala je Masters na Instagramu.

'Osjećam se sebično, bespomoćno i krivo što sam ovdje. Međutim, uvijek sam bila ponosna što sam Ukrajinka, sada još više neko ikada', dodala je.

Masters je 2020. dobila prestižnu nagradu Laureus, svojevrsnog sportskog Oscara za najbolju sportašicu s invaliditetom osvanuvši na pobjedničkom plakatu s ostalim dobitnicima argentinskim nogometašem Leom Messijem, američkom gimnastičarkom Simone Biles i vozačem Formule 1 Lewisom Hamiltonom.

'Dok se ukrajinski narod bori za svoje domove i mir, želim pomoći da nijedno dijete ne bude zaboravljeno. Znam kakav je bio osjećaj biti dijete u Ukrajini s invaliditetom gdje su sredstva za medicinsku pomoć bila mala ili nepostojeća, posebno sada usred rata', poručila je Masters.